U TRENUCIMA kada hrvatska politička scena postaje sve napetija, a građani se suočavaju s brojnim socio-ekonomskim izazovima, nogomet se često percipira ne samo kao nacionalni sport već i kao sredstvo za odvraćanje pozornosti javnosti od gorućih problema. Fenomen "kruha i igara", poznat još iz vremena Rimskog carstva, ponovno je aktualan, ali u novom ruhu – gdje se nogometne pobjede i spektakli koriste kao lijek protiv političke apatije i nezadovoljstva.

Ujedinjuje ljude

Nogomet, bez sumnje, ima moć ujedinjavanja ljudi, stvaranja osjećaja zajedništva i nacionalnog ponosa. Veliki uspjesi hrvatske reprezentacije, poput onog na Svjetskom prvenstvu 2018. godine, donijeli su neopisivu radost i ponos hrvatskim građanima, barem na trenutke zasjenivši tmurnu svakodnevicu i političke nesuglasice.

Prevelika opsesija?

Međutim, postavlja se pitanje: Koristi li se nogomet svjesno kao sredstvo za odvraćanje pažnje javnosti od važnijih pitanja? Je li opsesija sportom, posebno nogometom, način na koji vladajuće strukture manipuliraju javnim mnijenjem, skrivajući prave probleme s kojima se zemlja suočava, poput korupcije, gospodarske stagnacije, iseljavanja mladih i političke nestabilnosti?

Analitičari upozoravaju da bi prekomjerna zainteresiranost za sport i njegovo konstantno prisustvo u medijima mogli biti dvostruki mač. S jedne strane, sportisti služe kao nacionalni heroji i uzori mladima, dok s druge strane, njihovi uspjesi mogu poslužiti kao zavjesa iza koje se kriju političke igre i odluke koje direktno utječu na živote građana.

Da, nogomet i sportski uspjesi mogu biti izvor ponosa i sreće, ali ne smiju postati sredstvo zanemarivanja ili relativiziranja problema u društvu. Bitno je naći ravnotežu između nacionalnog ponosa kroz sport i kritičkog razmišljanja o političkoj i ekonomskoj realnosti zemlje.

Nogomet kao alat za manipulaciju naroda?

Građani bi trebali biti sposobni slaviti sportske uspjehe, ali i ostati budni i kritični prema političkim potezima i odlukama. Kultura "kruha i igara" ne bi smjela biti alat za političku manipulaciju, već podsjetnik na važnost zajedništva i solidarnosti u svim aspektima društvenog života, uključujući i borbu za bolju političku i ekonomsku budućnost.

Krajnje je vrijeme da se nogometne pobjede koriste kao inspiracija za postizanje uspjeha na svim područjima društvenog života, a ne kao opijum kojim se uspavljuje svijest naroda. Hrvatska zaslužuje i kruha i igara, ali ne na štetu transparentnosti, pravde i napretka.