Kušali smo hranu koju u Zagrebu nude navijačima, zbog nekih jela nas je bilo strah za zdravlje

Kušali smo hranu koju u Zagrebu nude navijačima, zbog nekih jela nas je bilo strah za zdravlje
Foto: Luka Šangulin/Index, Video: Barbara Ravbar/Index

NAVIJAČKA groznica je u punom zamahu, a sa sobom je, osim gomile navijačkih rekvizita i nacionalne euforije, donijela i štandove s hranom koji se nalaze na svakom koraku kako bi izgladnjeli navijači imali što gricnuti u pauzama od navijanja.

Mi smo se zaputili u dvije zagrebačke fan zone - onu na Trgu bana Jelačića te na Foodballerku na Strossmayerovom trgu - i tamo kušali skoro pa sve što se nudi navijačima. I vjerujte, to zaista nije u svakom trenutku bilo zabavno kao što djeluje na prvu.

Ovo su naši dojmovi:

Pizza cone 

Ivana

Na jednom od štandova u fan zoni na Trgu bana Jelačića možete kušati pizze u kornetima, tzv. pizza cone. Birati možete između četiri "regionalne" vrste – Istra, Lika, Dalmacija i Slavonija. Riječ je zapravo o klasičnim vrstama pizza, samo s nešto udomaćenim imenima koja su tu da privuku pažnju.

Uz ostale, tipične sastojke za pizzu, u Dalmaciji ćete pronaći i dodatke pršut i mozzarellu, u Lici slaninu, Istra je zapravo pizza quatro formaggio s maslinama, a Slavoniju od drugih razlikuje kulen. Cijene se kreću od 23 do 26 kuna, a ako ste obožavatelj pizze calzone, ovo bi vam se moglo svidjeti.

Iako na prvu ne djeluje tako, pizzu u kornetu je vrlo zgodno jesti što dobro dođe kad u gužvi na Trgu pratite utakmicu. U usporedbi s ostalom ponudom u fan zoni na Trgu – ovo je jedino od hrane za što se tamo isplati dati novac. Vrijedi li 23 do 26 kuna, ostavit ću vama na procjenu.

Hrvoje

Da previše ne filozofiram, ovo je zgodno rješenje za ljubitelje pizze, ali pripazite na samom kraju jer lako bi se moglo dogoditi da kornet popusti i da sve oko sebe pošpricate rajčicom i topljenim sirom. 

Upravo mi se to dogodilo sa slavonskim kornetom, ali na svu sreću - nije bilo žrtava. Što se okusa tiče, tu nemam primjedbi jer radi se o solidnoj pizzi. Posebno za one koji vole topljeni sir jer ima ga jako puno. 

S druge strane, čini mi se da je 20 i nešto kuna za mini calzone možda ipak previše, ali ako u obzir uzmemo zaista očajnu ponudu na Trgu, ako na nešto već bacate svoj teško stečeni novac, pizza kornet je to nešto. 

Pulled Pork (The Passage +)

Ivana

Osim štanda s pizzom u kornetu, jedini drugi štand koji u fan zoni na Trgu bana Jelačića nudi išta imalo drugačije od klasičnih debrecinki, hrenovki i ostalih kobasica je štand The Passage +. Tamo smo probali Pulled Pork za 40 kuna. Bolje bi bilo da smo tu lovu ostavili za nešto drugo.

Čim smo vidjeli kako izgleda hrana koju smo dobili, postali smo vrlo sumnjičavi. Ispostavilo se - s razlogom. Meso je okusom, nažalost, odgovaralo izgledu. Hrvoje i ja smo uspjeli uzeti po griz i odustali odmah nakon toga jer nas je jednostavno bilo strah nastaviti dalje. Tome je išao u prilog i neugodan miris mesa.

Priznajem da sam u životu naišla na vrlo malo hrane koju sam radije odlučila baciti nego pojesti, ali ovdje je pala ta odluka. 40 kuna smo bacili u smeće.

Shvaćam da je vjerojatno teže održati kvalitetu hrane na određenom nivou kad je riječ o poziciji poput Trga bana Jelačića, gdje se dnevno (pogotovo tijekom utakmica Hrvatske) izmijeni gomila mušterija, no to nikako i ni u jednom slučaju ne bi smio biti izgovor. Pogotovo kad se radi o mesu. Pogotovo kad se radi o svinjetini. Pogotovo kad se radi o nečemu što naplaćujete 40 kuna. I pogotovo te upravo zbog toga što će to meso kušati ogroman broj ljudi.

Hrvoje

Ovo je bilo grozno. Da stvar bude gora, u ovoj sam fazi još bio i gladan, ali unatoč tome, nisam mogao pojesti više od jednog zalogaja. 

Ako ćemo ocjenjivati po okusu, izgledu i mirisu, ovaj "specijalitet" pada na sva tri testa, a na sve to i užasno je nespretan za konzumaciju pa ćete završiti s pecivom koje se zbog nabacanog sadržaja raspadne za otprilike dvije minute i to pred vama ostavlja neurednu i nejestivu nakupinu mesa, salate i kruha. Iako nema neki poseban nogometni naziv, pulled pork iz Passagea mogao bi se zvati Messi jer je, je li - "messy". 

Izbjegavati pod svaku cijenu jer ovo bi bilo nedopustivo čak i da je cijena tri puta manja. Stoga, ako želite pojesti bilo kakav sendvič, produžite do bilo koje od obližnjih pekarnica jer za daleko manje možete dobiti daleko više. 

Ronaldo (Good Food)

Ivana

Nakon Trga produžili smo na sljedeću fan zonu u Zagrebu – na Strossmayerov trg gdje se održava Foodballerka. Prvo što smo tamo kušali bio je roast beef sendvič prikladnog imena Ronaldo. Riječ je o sendviču s mesom pripremljenim u takozvanom smokeru koji je za njih napravio gospodin s kućice Barba Q, koju ćemo spomenuti malo kasnije. Meso je upakirano u baguette premazan chimichurri umakom.

Ronalda možete dobiti u tri veličine – mali, srednji (ili originalni) te veliki. Mi smo odlučili početi skromno pa smo uzeli mali za 35 kuna. Meso je bilo izvrsno, s obzirom na ono što smo probali na Trgu, ovo je zaista nekoliko klasa iznad. Umak je također vrlo ukusan, a one koji ipak vole nešto malo sočnije, moram upozoriti da je sendvič nešto suši zbog baguetta u kojem se nalazi. Međutim, to nikako ne umanjuje činjenicu da je ukusan i da ćete za taj novac dobiti zaista kvalitetan i izvrsno pripremljen komad mesa.

Hrvoje

Ovo je bio totalni preporod jer radilo se o prvoj stanici nakon "zloglasnog" Trga, a Foodballerka se pokazala kao odličan izbor za ljubitelje hrane jer koji god štand izabrali, gotovo da i ne postoji šansa da se zeznete. S druge strane, to će ostatak teksta pretvoriti u dugi niz hvalospjeva na račun ekipe na štandovima, ali što je, tu je. 

Iako bi nekima mogao biti malo presuh, meni je sendvič bio odličan. Meso je prva liga, a ostali sastojci dozirani su s mjerom pa nemate osjećaj da netko pokušava zamaskirati bezvezno meso s gomilom nepotrebnih dodataka. Nije pretrpan, nije neuredan, a svaki sastojak ćete savršeno osjetiti. 

Baguette je također kvalitetan i nije nešto na što nailazite na svakom drugom koraku pa to cijeloj priči daje još jedan veliki plus.  

Pele/Maradona (Gostiona)

Ivana

Ekipa iz Gostione (koju mnogi znaju kao simpatičnu birtiju na Cvjetnom trgu) na svom štandu na Foodballerki nudi "navijačke" sendviče nazvane prema najvećim svjetskim nogometnim legendama – Peleu i Maradoni. Pele se priprema s pljeskavicom od pilećeg mesa, dok je Maradona s junetinom.  Pele smo platili 36 kuna, a Maradonu 38 kuna.

Možete birati između blagog i ljutog umaka, a dodaci su klasična coleslaw salata te paprika. Sendviči su zaista ogromni (nismo mogli pojesti sve) i vrlo, vrlo ukusni. Sendviči su, zahvaljujući dodacima, jako sočni, a moram napomenuti i da inače nisam fan mljevenog pilećeg mesa, no pileća pljeskavica u Gostioni mi je bila dobra.

Hrvoje

Još jedna pobjeda. Izabrao sam pikantniju juneću pljeskavicu, a pileću nisam ni probao jer postalo mi je jasno da je preda mnom još dug put i da će me mahnito proždiranje svega što mi ponude rezultirati bijegom u "super nikad prije viđen high-tech WC" koji su postavili u sklopu Foodballerke.  

Uglavnom, Maradona je odličan što, da budemo potpuno iskreni, i očekujem od ljudi koji otvaraju štandove s hranom. Mrzim se vraćati na priču s Trga, ali neshvatljivo mi je da netko otvara štand s hranom, a nije svladao tehniku pripremanja mesa između dvije šnite kruha.

No pustimo traume i vratimo se Gostioni. Za 38 kuna dobivate sendvič od kojeg se možete kvalitetno najesti i ne vjerujem da će čak i najveće žderonje ostati gladne. Nema ovdje ničeg revolucionarnog, ali radi se o izuzetno ukusnom sendviču, a ako uz sve krknete i jednu od pivica u ponudi, zadovoljili ste sve svoje potrebe. 

Cristiano/Leo salata (Barba Q )

Ivana

Odmah da vas upozorim – ovaj dio teksta će biti jedan hvalospjev gospodinu Mojmiru Žuveli koji u kućici Barba Q radi magiju od mesa. U to nas je uvjerio tijekom testiranja hrane na Fuliranju tijekom Adventa u Zagrebu, a potvrdio ponovno sad na Foodballerki.

Ono što ovaj čovjek od mesa uspije napraviti u smokeru (koji je sam izgradio) nećete pronaći često i ako zaista volite i želite uživati u hrani, ovo je mjesto koje ne smijete propustiti.

Od mnogo toga što kućica Barba Q ima u svojoj ponudi, mi smo se odlučili za Cristiano/Leo salatu kako ne bismo ostali samo na burgerima i sendvičima. Riječ je o inačici pulled porka (svinjetine) u salati, s umakom te prilogom coleslaw salate koju gospodin Mojmir priprema malo drugačije od drugih. Reći ću bez suzdržavanja – bolje od drugih.

Neozbiljno bi bilo uopće uspoređivati ovaj pulled pork s onim kojim smo kušali na Trgu bana Jelačića jer to jedno s drugim zaista nema veze (a i zato što onaj s Trga želim zaboraviti što prije). Ovo jelo ćete platiti pedesetak kuna, no nećete žaliti nijedne lipe.

Također, tu smo kušali i nešto što tek stiže u ponudu na štandu Barba Q-a, a riječ je o carskom mesu s tajlandskim sweet chilli umakom koje je također fantazija.

Zadatak nam je bio isprobati "navijačku" street food hranu, no moram naglasiti da je Barba Q mnogo više od toga i prava je šteta ne iskoristiti priliku da među gomilom raznorazne "ulične" hrane kušate nešto ovakvo, nešto vrhunske kvalitete što možda inače ne biste imali priliku probati.

Hrvoje

Za početak treba naglasiti da sam u ovoj fazi bio i više nego sit i najiskrenije nisam bio zainteresiran čak ni za rečenicu koja u sebi ima riječ "meso". E sad, ono na što nisam bio spreman je svinjetina koja je nakon deset sati kuhanja u vlastitom soku pretvorena u nešto najbolje što sam kušao u posljednjih nekoliko godina i bez ikakve sumnje najbolji dio ponude u sklopu Foodballerke. 

Znam da sve ovo zvuči kao da nam je netko platio da ovo napišemo, ali uvjeravam vas da nije. Barba Q nema lobiste koji su "doprli do nas" niti je ovo plaćeni oglas. Vrlo je jednostavno - ovo je ukusna hrana. Pulled pork i carsko meso u Barba Q su fantastični i ako vas put dovede do Strossmayerovog trga, ne smijete zaobići ovaj štand.

Na kraju krajeva, ne morate vjerovati meni jer nakon što sam isprobao Cristiano/Leo salatu, uzeo sam još jednu za doma i isprobali su je svi moji ukućani i jednoglasno je odlučeno da je ovo apsolutni vrh. Nažalost, nismo imali prilike isprobati ostale specijalitete, ali vratit ću se jer iz razgovora se dalo zaključiti da je Mojmir posebno ponosan na rebarca. A to je jako dobar znak.

Ladićevi pilići/Hat trick krilca (Garden Kitchen Bar)

Ivana

U Garden Kitchen Baru kušali smo piletinu na dva načina – u obliku kokica (da, dobro ste pročitali) te pileća krilca s BBQ umakom. Ladićevi pilići ili kokice od piletine dolaze u kombinaciji s honey mustard umakom te zaista izgledaju poput kokica. Ukusne, zgodne za grickanje ako baš i ne umirete od gladi, ali i dobar način da si otvorite apetit za dalje. Koštaju 38 kuna.

Hat trick krilca su klasična pečena pileća krilca prekrivena BBQ umakom i sjemenkama sezama.Koštaju 55 kuna. Garden Kitchen Bar nudi klasični street food i hranu koju ljudi tradicionalno povezuju s gledanjem utakmica te se nećete razočarati ako svratite do njih.

U Garden Kitchenu (kao i na još nekim mjestima na Foodballerki) možete popiti World Cup Lager pivo koje je napravljeno isključivo za Svjetsko nogometno prvenstvo i Foodballerku.  

Pošto nisam ljubitelj piva, Hrvoju sam prepustila kušanje toga, a ja sam se bacila na koktel Suarez koji su mi smućkali u Rakijarnici. Riječ je o koktelu u kojemu prevladava tequila, sok od naranče i sok od ananasa te limeta, a platit ćete ga 42 kune. Luisa Suareza često proglašavaju jednim od najljepših nogometaša svijeta pa me ne čudi da je ovaj koktel dobio ime upravo po njemu. Ali jedno upozorenje ako budete svratili na Suareza – nemojte da vas ugodna vanjština zavara – dobro se najedite prije jer će vas inače vrlo lako "okrenuti".

Hrvoje

Ljubitelji piletine neće se razočarati ako isprobaju bilo koju od ovih kombinacija. S druge strane, ako ste u potrazi za klopom od koje se želite kraljevski nakrkati, bojim se da ovo nije rješenje za vas. 

To ne govori ništa o samoj kvaliteti hrane, ali kokice su u najboljem slučaju samo dobar početak ili idealno rješenje za one koji žele prezalogajiti nešto lakše. 

Što se cuge tiče, Suarez sam samo probao jer kokteli nisu moja... Šalica čaja. Junački sam se bacio na World Cup Lager i prezadovoljan sam. Da se razumijemo, o pivu znam vrlo malo i pijem ga isključivo u situacijama kada se želim satrati pa vas neću gnjaviti pričama o stvarima o kojima nemam pojma. Ono što vam mogu reći je ono što će vam reći svaki prijatelj koji je nakon tri popijena craft piva postao stručnjak za bilo što craft: "Ovo moraš probati." Nemate osjećaj da pijete Žuju, ali ni jednu od 150 craft piva hipsterskih naziva koje su više manje identične. Klasično, ali kvalitetno pivo. Za pola litre piva izdvojit ćete 24 kune.

Pašticada u pita tijestu a la Modrić (T&T)

Ivana

Sjećate se onog simpatičnog dečka Frana koji je sa svojim street sarmama bio hit prošlog adventa? E sad je smislio novi hit – pašticadu je ubacio u pita tijesto. Da T&T ponovno ima hit dokazuje to što kad smo mi došli nije više bilo pita tijesta pa smo jeli pašticadu u običnom pecivu.

I da, riječ je o pravoj pašticadi koja se jednako dugo marinira kao i klasična pašticada i sve je tu – mrkva, peršin, celer, luk, suhe šljive, slanina, crno vino...

Jedina je razlika što je u pecivu, odnosno tijestu, te što uz nju umjesto njoka kao prilog dobijete coleslaw salatu (koja je, kao što ste već mogli uočiti, neizostavna na kućicama Foodballerke). Dalmatinci, i vi ćete biti zadovoljni. Cijena je 40 kuna.

Osim što marinira meso za pašticadu, Fran iz T&T-a moglo bi se reći, "marinira" i – gin. U bazni gin dodaje hibiskus, korijander, kardamom i bobice borovice te ga tako drži mjesec dana. Nakon toga dobije gin crvene boje i nesvakidašnjeg okusa koji prodaje po cijeni od 30 kuna (što je jeftinije od nekih klasičnih gin tonika). Zato umjesto da popijete još jedan u nizu "običnih" gin tonika, svratite do T&T-a, kušat ćete nešto što nemate priliku kušati nigdje drugdje i čime ćete se moći hvaliti prijateljima.

Hrvoje

Teško da bih se mogao nazvati stručnjakom za pašticadu jer u obitelji nemam Dalmatinaca pa moje mišljenje u ovom slučaju ne znači apsolutno ništa. Ono što vam mogu reći jest da je ono što sam probao fantastično i djeluje kao još jedan pogodak za Frana. Vjerovat ću Dalmatinki koja je ushićeno izjavila "ovo je ko prava pašticada", složiti se s njom i ponoviti: "Ovo je ko prava pašticada." 

Probao sam i "posebni" gin tonik i također se ugodno iznenadio. Vjerujem da je cijela ova priča o mariniranju zanimljiva ljubiteljima egzotičnih pića, ali ja ću to opisati krajnje seljački i reći vam da zbog nešto više cijene to definitivno ne upada u kategoriju pića po kojima ćete udarati cijelu noć, ali definitivno ga morate isprobati. Nitko vam ne mora ispričati povijest nastanka da biste osjetili da je ovo nešto posebno.   

Dalić Burger (Haustor House)

Ivana

Haustor Haus nalazi se na samom ulazu u Foodballerku te ima ogromnu terasu koja gleda na ulicu što bi vas moglo uvaliti u probleme jer kad navalite na njihov burger koji je dobio ime po hrvatskom izborniku Zlatku Daliću, nećete htjeti da vas itko gleda.

Riječ je o ramsteku s koštanom srži u pecivu s ukusnim umakom za koji su mi simpatični djelatnici Haustora objasnili što sve ide u njega, ali moram priznati da sam od svega toga zapamtila samo činjenicu da nisam mogla prestati jesti. Ono što nisam mogla dovršiti, ponijela sam doma, i mislim da to sasvim dovoljno govori o kvaliteti hrane u ovoj kućici.

I svakako za prilog uzmite krumpir salatu. Vjerujte mi. Burger s krumpir salatom košta 60 kuna i vrijedi svake lipe.

Hrvoje

Ne moram posebno naglašavati da sam u ovoj fazi već bio pošteno prežderan i da me užasavala sama pomisao na hranu. Jednostavno smo pretjerali pa je prilično teško uživati u hrani ako već na samom početku imaš averziju prema bilo čemu jestivom. Ipak, odlučili smo se baciti na posljednji izazov i nismo požalili. 

Isprobao sam hrpetinu hamburgera i pretpostavio sam da me ovaj neće "izuti". No prevario sam se. Meso je jednostavno fantastično i to su potvrdili apsolutno svi za stolom. Ako mislite da je burger burger i da se na kraju radi samo o nijansama - niste u pravu. 

Stvoriti nešto posebno u svijetu burgera u kojem je isprobano više manje sve u apsolutno svim kombinacijama je u najmanju ruku impresivno. Ne znam je li koštana srž ono što mu daje taj specifičan okus, ali ima "ono nešto" i ne želim ni zamišljati koliko bih ga brzo proždro da sam bio gladan.

Semifreddo Hrvatska/Nigerija (Time)

Ivana

Robert Hromalić iz slastičarne Time za Svjetsko prvenstvo je napravio desert skupine D, skupine prvenstva u kojoj se nalazi Hrvatska. Napravio je četiri vrste semifredda: Hrvatska (višnja Maraska), Argentina (Dulce le leche karamel), Nigerija (čokolada, kokos) i Island (nugat). Dva komada koštaju 25 kuna i u bojama su zastava navedenih država.

Riječ je o talijanskom desertu koji se poslužuje poluhladan. Mi smo se nakon silnog mesa koje smo probali zasladili Hrvatskom i Nigerijom. Ukusno, osvježavajuće i lagano. Ako vam je dosta klasičnog sladoleda, probajte ovo. A usput je i zgodan navijački rekvizit.

Hrvoje

Obilaženje adventskih štandova s godinama je postalo davež jer mislim da ni čitatelji više nisu zainteresirani za tko zna koju po redu priču o germknedlama i fritulama iz pera "stručnjaka" za germknedle i fritule. Semifreddo je očito nova "it" slastica za period ljetnog "štandarenja" pa je dobro da se ispucamo s recenzijama prije nego što postane dosadno. 

Iskreno, nikada nisam čuo za semifreddo i da budem sto posto iskren, isprva sam bio siguran da su mi donijeli sladoled na štapiću. I dalje mislim da se radi o sladoledu na štapiću, ali za potrebe teksta, pretvarat ću se da primjećujem razlike između ove dvije slastice. Iako, iskreno, ne primjećujem. 

Uglavnom, ovo je dobar semifreddo. Jedini semifreddo koji sam isprobao pa samim tim i najbolji semifreddo koji sam isprobao. Semifreddo FTW. 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara