Marko Torjanac: "Najgori i najprimitivniji vrijeđaju i prijete onima koji ne misle kao oni"

Marko Torjanac: "Najgori i najprimitivniji vrijeđaju i prijete onima koji ne misle kao oni"
Foto: Facebook

DOK SU se Nataša Janjić, Jelena Veljača, Tihana Lazović i Lana Barić našle na udaru jer su progovorile protiv Thompsonova nastupa na Trgu bana Jelačića tijekom dočeka Vatrenih, proslavljeni glumac Marko Torjanac nije spomenuo Thompsona niti išta negativno oko dočeka, već se samo osvrnuo na hrvatsku svakodnevicu. Unatoč tome inbox mu je pun prijetnji.

"Ne sjećam se kada sam doživio ovoliko mržnje kao proteklih par dana. I to nakon tolikog veselja.

Primio sam u inbox nekoliko neukusnih poruka govora mržnje od kojih sam tri obrisao i blokirao pošiljatelje, a četvrtu ovdje javno objavljujem zajedno sa profilnom slikom njezina autora, jer to više ne smatram slučajnošću.

Najneshvatljivije mi je da su poruke poslane kao reakcija na moj zadnji post (s Vitomirom) u kojem ne vidim ništa sto bi iole zdrave osobe moglo tako razjariti da bi ih navelo da nepoznatim ljudima krenu pisati ovakve poruke. (Pročitajte post pa se sami uvjerite ima li za to ikakvog razloga.)

Pitam se zato jesmo li zaista postali društvo u kojem se ne smije izraziti niti najbenignije mišljenje ukoliko se ne poklapa s ultranacionalističkim svjetonazorom tj. točnije: s onime sto se u okviru njega smatra primjerenim?

Kako smo postali društvo tolike mržnje i isključivosti? Što se to oslobodilo u društvu da oni najgori i najprimitivniji bez srama i straha od moralne i svake druge osude prozivaju, vrijeđaju i prijete onima koji ne misle kao oni?

Zajedništvo? O kakvom zajedništvu se govori ovih dana? 
Zajedništvo se ostvaruje jedino kroz uzajamnu toleranciju i pristajanje na to da nismo svi isti, da ne volimo svi iste stvari i ne razmišljamo na isti način. Tu ‘istost’ je nemoguće postići kada su u pitanju dva čovjeka, a kamoli 4 miliona ljudi.

Do zajedništva vodi jedino poštivanje i uvažavanje različitosti. 
Svako zajedništvo bez uvažavanja različitosti vodi jedino u totalitarizam (svejedno kojeg predznaka) koji se očituje u mržnji i nasilju nad neistomišljenicima.

Pa, eto, u ime te različitosti da dodam još i ovo:
Ja, recimo, nisam pretjerano lud za nogometom. Pogotovo kada mi uživljavanje u igru ometa moralni kontekst koji prati sudionike. Meni su, naprimjer, takve stvari važne. Što, naravno, ne znaci da mi postignut uspjeh nije drag i da ga ne prepoznajem kao važan za cijelu zajednicu. Kao što se nadam da npr. doseg i važnost ‘Stilskih vježbi’ za cijelu zajednicu prepoznaju i oni koji nisu ludi za kazalištem.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No zbog mojeg ‘strogog’ stava prema dvojbenom moralu u hrvatskom nogometu ne pada mi na pamet zamjerati onima koji uživaju u tom sportu i natjecanju iako su moji prioriteti drugačiji. Svatko voli nešto drugo i pristupa stvarima na drugačiji način.

Treba li zbog tih različitosti ljude vrijeđati ili čak izvrgavati medijskom linču što se zadnjih dana događa mnogim našim sugrađanima koji su izrazili kritiku ili čak samo dvojbe oko nekih aspekata nogometa u Hrvatskoj?

Neshvatljivo, neshvatljivo...
Niti jedna igra nije vrijedna toga. 
To, onda, naime, više nije igra. To je ili smišljena zloupotreba igre ili luđaštvo. U svakom slučaju igra tad postaje bolest i prestaje biti radost.

U attachu je uvreda nepoznatog gospodina koji je (mislim da nije nevažno) štovatelj Nezavisnih za Hrvatsku. Ono što me najviše šokiralo je sto imamo i jednog zajedničkog prijatelja koji je umjetnik i kojeg ovim putem molim da pokuša objasniti svom prijatelju koliko je njegov čin besmislen i neciviliziran", napisao je.

A sporna objava s Vitomirom Lončar glasi ovako:

"Nakon ručka neki dan s dragom dalekom prijateljicom od koje smo svi mi s nezavisne scene (a i šire) mogli puno naučiti... Njoj je predavala moja mama, a onda ona meni... a onda smo znanje protjerali... 
Slika snimljena prije utakmice u kojoj igraju momci koji su također otišli odavde i pobjegli od ucjena raznih vrsta kako bi ostvarili svoje potencijale...
Kad se stiša ova euforija, ponovno ćemo slušati i gledati vijesti s kolodvora i aerodroma gdje ispraćamo tisuće nadarenih, sposobnih i marljivih koji su prisiljeni igrati za druge timove po cijelom svijetu...
Zato se, kao i danas, možemo radovati njihovom talentu i ostvarenju, ali teško našoj perspektivi ovdje...
No, priče iz bijelog svijeta su čarobne, tim čarobnije što je ovdje mračnije... 
I nemojte me mrziti zbog realnog posta. Navijati se može i s osjećajem za realnost".

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara