Muškarci su sa Venere, a žene također

Muškarci su sa Venere, a žene također

U NEDAVNO objavljenom tekstu, novinarka Jutarnjeg lista zapitala se što se događa s muškarcima. Plaču, cendraju, depresivni su, posjećuju kozmetičarke, a nije im strano ni da na dijete idu. Očekivao sam da će se novinarka zapitati zašto su moderni muškarci tolike pičke? Što se, više-manje, između redaka moglo i pročitati.

Jesmo li ipak pretjerali u nekim detaljima? Trebamo li uistinu svoje vrijeme provoditi kod kozmetičara i spavati s krastavcima na očima ili bi se trebali vratiti unazad, pričati nekoliko okatava dublje, ispijati grog iz drvenih vrčeva dok se sjekira sa dvije oštrice odmara na masivnom stolu krčme, pjevati ratne pjesme dok nam se medovina slijeva niz gustu bradu, otvarati pivo na oko, loviti divljač i pustiti suzu samo kada nam čep Karlovačkog zagrebe bjeloočnicu? Na stranu sve ove nebuloze, ostaje pitanje jesu li muškarci dotakli svoju „žensku stranu“ i otvorili Pandorinu kutiju? Zašto je zdravo pokazivanje emocija znak feminiziranosti i je li to rezultat nekog nazadnog razmišljanja? Pretjeruju li muškarci ili novine u vječnoj potrazi za šokantnim otkrićima?

Guy Garcia, američki novinar u „The decline of men: How the American Male is tuning out, giving up, and flipping off his future“ konstatirao je da je danas teško biti muškarac i da moderni mužjaci bolesno traže identitet jer u isto se vrijeme od njih očekuje da budu lovci i kućanice. To svakako stoji, ali iz godine u godinu sve se više osjeća da ljudski rod generalno traga za identitom i da je uz medijsko silovanje vrlo teško pronaći svoje ja. Moramo kupiti sve i biti zadovoljni s malo, moramo žderati sve što nam nude i ostati mršavi, moramo biti posebni ali u okvirima diktiranih obrazaca, budite svoji – dakle, budite kao mi, morate pokazivati svoje slabosti i biti jaki. Izgledaj ovako, ponašaj se onako, kupuj ovo, troši ono, jebi ovako, budi urban, radi zanimljiv posao koji te ispunjava, pronađi sebe na način koji ti mi preporučamo i prije svega, vjeruj u sebe.

Ovaj emotivno-potrošački terorizam tjera u ludilo jer kako biti svoj ako vas iz dana u dan uvjeravaju da ono što činite nije prihvatljivo u određenom trenutku velike rotacije trendova. Medijsko formiranje pojedinaca nastavlja se nakon puberteta jer „Teen“ i „OK!“ zamijenit ćete „Cosmopolitanom“ i raznoraznim lifestyle magazinima koji će vam diktirati ponašanje. I naravno da se sve može riješiti tako da ne čitate gluposti, ne upijate reklame, ne gledate televiziju, ne kupujete, ne pratite trendove, ne slušate popularnu glazbu i ne komunicirate s ljudima koji rade gore nabrojano. Dakle, preselite se u Liku.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I mogli bi reći da je danas izrazito teško pronaći svoju muževnost, ali čini se kao da sve upućuje na jedan puno stariji problem. Teško je pronaći sredinu.
Teško je pronaći mjeru i odvagnuti što je od ponuđenog primjenjivo na vas kad vam se iz sekunde u sekundu nudi toliko različitih opcija.

Kada ste prije dvadeset godina došli u dućan, imali ste tri vrste kruha (bijeli, polubijeli i crni), najviše tri vrste čokolade („Braco“, „Seka“ i „Sekretar SKOJ-a“), jedan prašak (koji se vjerojatno zvao „Deterdžent“) i zaista nije bilo teško odlučiti se što kupiti. Danas ćete satima glavinjati po dućanu i razbijati glavu oko 50 različitih proizvoda, a kad se vratite kući nastaviti razmišljati o preostalih 49 opcija. Situacija je identična neovisno o tome radilo se o muževnosti, odgoju ili kompjuterskoj konfiguraciji. Savjeta je previše i izviru iz svake rupe.

Prije je bilo jednostavnije.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara