Foto: Obesity is Murder/Press

ŽIVIMO u 2015. i možda je napokon došlo vrijeme da se pomirimo s jednom nepobitnom činjenicom - pročitati naslov i ograničiti se pritom na samo jedan izvor, jednostavno nije dovoljno.

Vijest o hrani koja izaziva rak savršena je za klikabilne naslove koji u pitanje dovode našu besmrtnu ljubav prema prženoj slanini, šunki, kobasicama i što god paštete i hrenovke bile.

Dimljena šunka izazvala potres: Prema prvim informacija, stotine poginulih

"Kobasice opasne kao i cigarete", "Slanina gora od pušenja" ili "Pojesti komad dimljene šunke isto je što i valjati se u azbestu u zadimljenoj prostoriji stana u Pripjatu". Sve su to legitimno klikabilni naslovi kakve volimo jer na njih ćete prije kliknuti nego na manje dramatične naslove koji su poznati i pod nazivom "istiniti naslovi".

Primjerice, naslov "Nezdrava hrana i dalje je nezdrava, ali sad je službeno", nije posebno dobar ni zanimljiv naslov, ali je bliži istini.

Priča o službenom uvrštavanju prerađenog mesa u grupu u kojoj se nalaze i neki drugi štetni proizvodi važna je vijest i moramo je prenijeti javnosti (iako ste vjerojatno i ranije imali špurijus da konzerva mesnog nareska ne bi smjela biti kamen temeljac svakog zdravog obroka), a i tekstovi koji se ovih dana šire društvenim mrežama sasvim su solidni primjeri senzacionalizma, ali istina je daleko manje skandalozna i u konačnici - dosadnija.

Vaš liječnik ili ljekarnik može vam pomoći prestati roštiljati

Dakle, slanina u sendviču nije podjednako opasna kao i popušena cigareta i vaš paket kranjskih neće uskoro biti označen upozorenjem "vaš liječnik ili ljekarnik može vam pomoći da prestanete roštiljati", ali istina je i to da šunka iz konzerve i aditivi u proizvodima nisu čaša vode s čistog planinskog izvora. Štetni su i oduvijek su bili štetni. No, malo guglanja potaknutog sumnjom da je ono što ste malo prije pročitali ipak samo frizirani naslov, dovest će vas do manje senzacionalističke priče u kojoj je savršeno jednostavno objašnjeno o čemu je zapravo riječ i zašto su već spomenuti naslovi pretjerani.

Na kraju krajeva, to vam poručuju i stručnjaci.

Međutim, ono što je daleko zanimljivije u cijeloj priči nisu uobičajeno pretjerivanje i naša reakcija na takve naslove već količina negativnih reakcija (ne samo kod nas već i u cijelom svijetu) i lakoća kojom je Svjetska zdravstvena organizacija, u očima dijela javnosti, odjednom postala organizacija kojoj ne vjerujemo jer zapravo "usko surađuju s bjelosvjetskim korporacijama u njihovim perfidnim nastojanjima da provedu svoju bolesnu agendu uništenja čovječanstva"... Ili nešto podjednako napeto.

Dakako, nemamo apsolutno nikakav razlog sumnjati u rezultate njihova istraživanje niti raspolažemo drugim podacima do kojih smo došli vlastitim istraživanjem, ali iz nekog razloga ta tri slova "WHO" kod nas izazivaju buđenje starog dobrog prijatelja - lijenog, potpuno neiformiranog i na znanost alergičnog crva sumnje.

Moj deda...

Taj je crv zaslužan za niz teorija čvrsto ukorijenjenih u našem društvu. On će vas navesti da forvardušu u kojoj je netko napisao da cijepljenje izaziva autizam doživite kao jedini relevantan izvor informacija. Zbog njega sumnjate da je priča o globalnom zatopljenju samo ljevičarska papazjanija iza koje stoje čudni ljudi čudnog imena. On savršeno reagira na naslove "ono što zle korporacije/farmaceutski giganti/svjetski moćnici ne žele da doznate" i on je tu da vas podsjeti da tu i tamo pogledate u nebo i zamislite se nad najperfidnijom zavjerom u povijesti čovječanstva - zloglasnim chemtrailsima.

Naravno da će se crv pobuniti i kad naiđe na ovakvu informaciju. Reakcija na znanost, čak i u ovom senzacionalističkom obliku, oduvijek se svodila na dobro provjereni argument: "Moj deda je svaki dan jeo kobasice, imao plahte od azbesta, šmrkao brom i pušio 100 cigareta dnevno... I evo ga, 95 godina, zdrav ko dren i nikako da ode pa da njegovu sobu pretvorimo u veliki ormar".

Netko bi na ovaj neuništivi argument mogao reći i da postoje slučajevi pojedinaca koji žive s gelerima u glavama, ali da to ne znači da bismo puno puta dokazanu štetnost gelera u tijelu trebali odbaciti kao najobičniju masonsku izmišljotinu.

Možda bismo trebali otvoriti paralelnu rubriku znanstvenih otkrića u kojoj prilagođavamo ovakve vijesti potrebitima i započinjemo ih riječima: "Djedovi znanstvenika tvrde..."

I koliko god smiješno bilo, istovremeno je tako prokleto tužno.

Istina je voda opskurna

Do informacija nikada nije bilo lakše doći. U svakom smo trenutku od svakog odgovora na svako naše pitanje udaljeni samo nekoliko klikova i izvora je bezbroj, ali toliko ljudi još uvijek živi u nekim minulim vremenima kada su nas od najbliže knjižnice dijelila tri dana jahanja i strah od drumskih razbojnika koji vrebaju iz svakog žbuna.

Dakle, netko vas je podsjetio da aditivi u hrani nisu najzdravija stvar na svijetu i da prerađeno meso ne bismo trebali žderati u abnormalnim količinama. Što vas je tu zasmetalo?

I nije drama, ovog se puta radi o kobasicama i slanini, ali ovo je znakovito upravo zato što se radi o načelno bezveznoj vijesti koja je privukla pažnju javnosti. Daleko više zabrinjava otpor prema takvim, sasvim logičnim i općeprihvaćenim stvarima i neobjašnjiva, sve učestalija otvorenost za sulude ideje kao što su "pušenje zapravo nije štetno", "cjepiva su zlo", "krema za sunčanje ono je što zapravo izaziva rak kože" ili "molitva liječi rak uspješnije od kemoterapije".

Zaista ne postoji ništa loše znati ponešto i o najluđim teorijama koje kolaju internetom. I naravno, propitivanje svega što pročitate dobra je stvar. To je vaša dužnost i sloboda koju imate u 2015.

Ali sve više ljudi zapravo ne traga za različitim izvorima informacija već kao da se trude pronaći što opskurniji izvor koji doživljavaju kao zdravu alternativu zlim mainstream medijima. Sasvim je suludo konstatirati: "Batali ti sve ovo što pričaju ovi plaćenici svjetskih moćnika koji se kurče svojim titulama i potpisuju svoje radove, čitajte vi radije ono što piše pseudonimom potpisani bloger čiji sam sajt tek nedavno otkrio čitajući o tajnim vojnim postrojenjima na Marsu koje NASA i obitelj Rothschild svim silama žele sakriti od javnosti".

Zašto niste kritički nastrojeni prema takvim vijestima? Što je sljedeće? Reći ćete da nešto nije istina jer ste nešto sasvim drugo pročitali na tetovaži lika iz teretane?

Uglavnom, pročitali ste samo naslov, površno prozujali kroz tekst i u komentarima "šaljivo" napisali "od nečega se umrijeti mora", ali neka to nešto ne bude glupost. Ne smijete si to dopustiti u 2015.