SIBIRSKI grad Noriljsk je jedan od najsjevernijih naseljenih gradova na svijetu, a nalazi se iznad Arktičkog kruga. Međutim, Noriljsk je sve samo ne snježna zemlja čuda, on predstavlja najzagađeniji ruski grad. Noriljsk je izoliran, zabranjen je za turiste i izgrađen je na ruševinama logora za prisilan rad.

Zašto je onda 177 tisuća ljudi izabralo živjeti u ovom gradu?

Noriljsk, grad krajnosti

Skoro 400 kilometara sjeverno od Arktičkog kruga, niz rijeku Jenisej, nalazi se ruski grad Noriljsk. Jedini arktički grad veći od ovog je Murmansk, ali on nije smješten toliko sjeverno.

Lokalna klima ovog grada je ekstremna. Prosječna temperatura u siječnju je -26 Celzijevih stupnjeva. Rekordno niska temperatura koja je zabilježena u ovom gradu je - 53 stupnja. Tijekom zime ljudi ne mogu stajati na stanici i čekati autobus, jer se boje da bi mogli umrijeti od posljedica smrzavanja.

Skoro tri mjeseca u godini u ovom gradu nema dnevne svjetlosti. U lipnju i srpnju ne pada mrak. Tajna opstanka ovog grada, usprkos okrutnoj klimi, je bogatstvo metala koji su zakopani ispod snijega.

Noriljsk se nalazi na jednom od najvrjednijih nalazišta metala na svijetu. Metalne rezerve u noriljskim rudnicima su najveće na Zemlji s gotovo dvije milijarde tona.

Ovaj grad je postao jedan od najvećih proizvođača nikla i najveći je izvor paladija na svijetu. Paladij se koristi u elektronici i najvrjedniji je metal. Jedan gram stoji 48 dolara (1 unca stoji više od 1500 dolara). Osim njih, ispod snijega se nalazi i prilična količina ugljena.

Noriljske rudnike je pod Sovjetima prvobitno kontrolirala državna kompanija, Norilsk Nickel. Rudnici su privatizirani 1993. godine i danas nose naziv Nornickel.

Ovi rudnici zapošljavaju oko 80.000 ljudi. Kompanija i danas mami radnike raditi u ovom mračnom gradu punog topionica, rafinerija i ruševina, za relativno veću plaću nego što nude druge konkurentske tvrtke, prenosi All that interesting.

Grad koji su utemeljili zatvorenici

Noriljsk je naseljavan još 1920-ih zbog količine mineralnih sirovina, ali grad je službeno utemeljen 1935. godine pod vodstvom sovjetskog vođe Josifa Staljina. On je uspostavio sustav kampova za prisilni rad (gulage), od kojih je jedan premješten u Noriljsk kako bi zatvorenici kopali metale ispod permafrosta (trajno zamrznuto zemljište).

Ovaj gulag je nosio naziv "Norillag" i većina zatvorenika su bili politički neistomišljenici sovjetskog vođe. Između 1935. i 1953. godine, procijenjeno je da je tamo poslano preko 650 tisuća zatvorenika. Uvjeti u gulagu su bili ekstremni, kao i na Arktiku. Zatvorenici su radili do 14 sati na dan bez sigurnosne opreme.

"To je bio težak rad. Nismo imali slobodne dane, osim kada je vani bilo minus 45, minus 50. Bilo nam je dopušteno napisati samo jedno pismo godišnje. Nije bilo dopušteno posjedovati bilo kakve fotografije svoje obitelji", istaknuo je jedan od preživjelih zatvorenika.

Neki zatvorenici gulaga su bili toliko očajni da su sami sebi amputirali ruke kako više ne bi mogli raditi. Nakon Staljinove smrti 1953. godine, počeli su ustanci u gulazima. Norillag je zatvoren, ali procijenjeno je da je do tada 250 tisuća zatvorenika već izgubilo svoj život.

I danas se otkrivaju ljudski ostaci u gradu, tijekom ljetnog odmrzavanja. U njihovu čast Noriljsk je osnovao muzej koji je posvećen zatvorenicima gulaga.

Civiliziran život u gradu krajnosti

Kao što je i očekivano, između ekstremne hladnoće i produženih razdoblja tame, većina aktivnosti u gradu se događa unutra. Međutim, postoje i one hrabre duše koje se pridružuju lokalnom plivačkom klubu i s njima zaranjaju u lokalne rijeke.

Stanovnici Noriljsk nazivaju otokom, dok je ostatak Rusije za njih "kopno". Lokalci koji dobiju priliku napustiti grad, ne žele se vraćati. New York Times je jednog stanovnika ovog zatvorenog grada pitao kako se osjeća nakon što je posjetio druge dijelove Rusije, na što je on odgovorio:

"Zaista se ne želim vratiti. Spreman sam učiniti sve što je potrebno samo da ne moram letjeti nazad."

S druge strane, tu su i stalni stanovnici koji su ponosni što uspijevaju napredovati svakog dana u tako ekstremnom mjestu.

Noriljska krvava rijeka

Nažalost, rudarstvo u Noriljsku je stvorilo noćnu moru za životnu okolinu koju Rusija sporo čisti.  Noriljsk je konstantno prvi na listi najzagađenijih gradova na svijetu, posebno zbog visoke koncentracije sumporovog dioksida koji se stvara prilikom procesa topljenja.

Rudarske emisije uništile su šumska područja, veličine savezne države Rhode Island. Izlijevanje iz tvornice nikla (2016.) obojilo je obližnju rijeku Daldykan u crveno, zbog čega je dobila nadimak "Krvava rijeka". Smrt izazvana respiratornim bolestima je u ovom gradu veća nego u cijeloj Rusiji.

Međutim, rudnici Nornickel su poduzeli korake u smanjivanju svog utjecaja na životnu sredinu i stanovnike. 2016. godine su zatvorili svoju topionicu iz 1942. godine, jer je bila najgori emiter sumporovog dioksida. Ovaj postupak je imao određeni efekt, pa su emisije sumporovog dioksida do 2019. godine smanjene za 200 tisuća tona. Usprkos tome, Nornickel je i dalje najgori zagađivač sumporovim dioksidom, triput više zagađuje od drugog najgoreg, elektrane na ugljen u Krielu koja emitira 714 tisuća tona.

Nornickel planira potrošiti 3,5 milijardi dolara kako bi pomogao modernizaciju rudnika i čišćenje emisija. Grad nema drugu opciju, osim postati žrtva klimatskih promjena koje su uzrokovali vlastitim zagađenjem.

Kako globalne temperature rastu, tlo na kojem je izgrađen Noriljsk se odmrzava, što predstavlja još jedan razlog za uzbunu u najekstremnijem ruskom gradu.

K.B.