TIJEKOM šezdesetih godina prošlog stoljeća, John Shepherd bio je dječak koji je živio u ruralnom dijelu Michigana, ali za razliku od svojih vršnjaka imao je daleko ambicioznije planove - stupiti u kontakt s izvanzemaljcima.

Za sve je "kriva" TV serije The Outer Limits koja mu je dala ideju da napravi vlastite instrumente uz pomoć kojih će istražiti izvanzemaljski život.

U podrumu bake i djeda stvorio je laboratorij u kojem je započela tridesetogodišnja avantura zvana Projekt STRAT (Special Telemetry Research and Tracking) koja će mu postati opsesija.

Iako je imao malo novca, uspio je prikupiti dovoljno potrebnog materijala da stvori brojne instrumente pa čak i dva metalna tornja koja je smjestio u vrt.

Njegovi eksperimenti fascinirali su susjede, a neki ljudi vjerovali su čak i da Rusi u njihovom kvartu postavljaju špijunsku opremu.

Tridesetogodišnja opsesija

Netflix je nedavno objavio kratki film nazvan John Was Trying to Contact Aliens u kojem redatelj Matthew Killip donosi priču o ovoj nevjerojatnoj tridesetogodišnjoj potrazi za svemircima.

"Želio sam ispričati njegovu priču na ekonomičan i skroman način, ali sam u isto vrijeme pripazio da zadržim misterij. John je predivna tema, ali u njemu postoji nešto tajnovito što vjerojatno potječe iz njegova problematičnog djetinjstva. Pokušao sam stvoriti ravnotežu između tog narativa i njegove nevjerojatne opsesije koja se nalazi negdje između znanosti i umjetnosti. Što sam više razmišljao o onome što radi, to mi je više djelovalo da se radi o pomno smišljenom tridesetogodišnjem umjetničkom performansu", govori Killip.

Tijekom sedamdesetih njegova je opsesija privukla pažnju lokalnih reportera, a 1989. dobio je 15 minuta slave pojavivši se u The Joan Rivers Show gdje je objasnio svoju misiju skeptičnoj voditeljici koja je u jednom trenutku podsjetila da izvanzemaljci ni nakon 16 godina nisu odgovorili na njegove pozive.

U to je vrijeme, uz pomoć ušteđevine svoje bake Irene, već konstruirao laboratorij smješten na dva kata nedaleko od bakine kuće.

Koristeći ogroman odašiljač, počeo je emitirati glazbu u svemir, nekoliko sati dnevno, a na njegovoj su se playlisti našli Sun Ra, Ornette Coleman, John Coltrane, Can, Cluster i Harmonia.

Teško djetinjstvo

U Killipovom filmu Shepherd je prikazan kao osjetljiv čovjek koji je u isto vrijeme svjestan svoje neobičnosti, ali je i prihvaća. Što se njegova djetinjstva tiče, bilo je problematično. Otac je napustio obitelj nedugo nakon njegova rođenja, a majka je bila emocionalno hladna zbog čega je brigu o njemu preuzela baka.

S 12 godina shvatio je da je gay, a to također nije bilo jednostavno u tom dijelu zemlje u ranim šezdesetima.

"Ako imate problematično djetinjstvo, to vam omogućuje životni put tijekom kojeg ćete više istraživati. To me učinilo samostalnim i ohrabrilo me da širim horizonte. Sve sam učio sam, ali moj mi je djed pomagao oko praktičnih stvari. Moja baka bila je ta koja je dijelila moj interes za egzotičnim stvarima. Imala je osjećaj za to i bila je inspiracija", govori Shepherd.

Smisao života

Njegov je put bio samotan sve dok 1993. nije upoznao Johna Litrenta s kojim danas živi "mirnim životom na kući pored jezera između dva gradića".

Zbog nedostatka novca 1998. morao je razmontirati svoj laboratorij koji se, u dijelovima, nalazi u njegovoj garaži: "Nedostaje mi, stvarno, ali sačuvao sam sve. To je kolekcija predivnih objekata koji samo čekaju."

Bilo kako bilo, ne žali ni zbog čega. Za njega je ovo bio neobičan i kreativan pothvat koji je njegovu životu dao značenje.

"Kao umjetnik koji nastavlja slikati čak i kada ne uspije prodati svoje slike, mogu nastaviti graditi opremu i raditi na idejama", opisao je svoj stav prema opsesiji koja mu je obilježila život.