DESETLJEĆA prolaze, a situacija u Afganistanu se mijenja iz lošije u goru. Što se ondje trenutačno doista događa, vjerojatno ćemo saznati od svjedoka i izbjeglica. O Afganistanu napisano je mnogo knjiga, no nijedan autor nije postigao čitanost veću od Khaleda Hosseinija. Njegove su knjige malobrojne dok broj čitatelja debelo prelazi 50 milijuna i raste svakodnevno. Ako dosad niste upoznali opus ovoga autora, evo prilike da pročitate nekoliko modernih klasika koji diraju srce i dušu.

Gonič zmajeva (2003.)

Gonič zmajeva prvi je roman afganistanskog pisca koji je odmah postao uspješnicom, provevši čak 101 tjedan na listi najčitanijih naslova The New York Timesa. Isti nadimak nosi i Hasan, nepismeni afganistanski dječak s nevjerojatnom sposobnošću da predosjeti na koje će mjesto sletjeti papirnati zmaj. Tridesetosmogodišnji Amir, Hasanov najbliži prijatelj, priča o svojem životnom putu koji vodi od Kabula do Pešavara u Pakistanu te potom do San Francisca. Paralelno uz priču o dječačkom prijateljstvu koje razaraju strah, ljubomora i okrutnost koja nadmašuje čak i onu političku teče priča o modernom Afganistanu, nevjerojatno nesretnoj zemlji koju je načela sovjetska okupacija, a potom dokrajčio talibanski režim.

Tisuću žarkih sunaca (2007.)

Drugi po redu roman iz pera Khaleda Hosseinija govori o tridesetogodišnjem prijateljstvu između dvije žene koje su pretrpjele neizreciv gubitak i muke kroz desetljeća ratovima obilježene afganistanske povijesti. Nezaboravan je to portret jedne ranjene zemlje i duboko potresna priča o obitelji i neobičnom prijateljstvu, priča o jednom vremenu koje ne prašta i neuništivoj ljubavi. Baš kao i njegov prethodnik, roman Gonič zmajeva tjednima se zadržao na bestseler listi New York Timesa, uprizoren je na kazališnim daskama, a najavljena je i njegova ekranizacija. 

I odjeknuše gore (2013.)

U ovoj priči koja u središte ne stavlja samo odnos između roditelja i djece, već i onaj braće i sestara te rođaka i skrbnika, Hosseini istražuje mnoge načine na koje obitelji brinu, nanose bol, izdaju, poštuju te se žrtvuju jedni za druge te koliko nas često iznenade postupci onih nama najbližih u trenutku kad nam je to najvažnije. Kroz niz priča unutar priče, ispripovijedanih s mnogih motrišta, neprestano se podsjećamo kako djela ljudi, čak i ona naizgled nesebična, nikad nisu posve jednoznačna.