POD MALJEM političke korektnosti nastradao je i James Bond. Naime, iz svjetski poznatih romana Iana Fleminga uklonjene su pogrdne riječi za crnce, a i promijenjeni opisi nekih scena.

Tako afrički trgovci zlatom i dijamantima više nisu opisani kao “momci koji uglavnom poštuju zakon, osim kad bi previše popili”, nego samo kao “momci koji uglavnom poštuju zakon”. Na striptizu u Harlemu, Bond više ne može čuti publiku kako “dahće i hropće poput svinja na koritu”, nego samo osjetiti “električnu napetost u prostoriji”.

Na početku je dodana čak i obavijest o tome kako je knjiga napisana u doba kad su stavovi izneseni u njoj bili uobičajeni, u prijevodu, izdavač pere ruke od knjige koju objavljuje.

Ova vijest došla je samo tri dana nakon što je Puffin Books odlučio izmijeniti dječje klasike Roalda Dahla, pa se tako u knjigama ne bi trebali naći čak ni benigni izrazi kao što su majka ili otac. Riječ “debeo” također je dospjela izvan sve užih granica političke korektnosti, pa su i ti dijelovi uređeni.

Ovo su samo posljednji u nizu pokušaja uvođenja orvelijanskog novogovora i prekrajanja povijesti. Prošle godine, engleska sveučilišta uklanjala su knjige s popisa literature zbog “sadržaja koji može uznemiriti studente”. Na one koje nisu uklonjene dodano je upozorenje, a među njima su se našli i klasici Williama Shakespearea i Geoffreya Chaucera. 

Teško je navesti remake serije ili filma u zadnjih 5-6 godina koji nije izazvao polemiku zbog potpuno izmijenjene dinamike među likovima. Čak i najpoznatijim američkim komičarima, kao što je Dave Chappelle, otkazuju se nastupi zbog kontroverznih šala.

Društvene vrijednosti ili političke okolnosti?

Ponekad ukidanje nema veze ni s aktualnim društvenim vrijednostima, nego političkim okolnostima (što zna prerasti u otvorenu ksenofobiju). Nakon invazije na Ukrajinu, sveučilište u Milanu htjelo je odgoditi kolegij o Dostojevskom, a dvorana Lisinski otkazala je izvedbu opere Čajkovskog.

Zapadna ljevica potpuno se izgubila i umjesto svjetonazora koji zagovara otvorenost, širinu i inkluzivnost, zadobila je sve karakteristike koje bi se mogle pripisati radikalnim konzervativcima. Ideja nije analizirati povijest i sadašnjost, nego ih prilagoditi vlastitim potrebama, a materijale koji se ne uklapaju u vizuru idealnog svijeta proglasiti nepoćudnima i nećudorednima - one koje se ne izbaci treba prepraviti kako ne bi kvarili mladež.

Takav stav potpuno je kontradiktoran svakoj istinskoj progresivnosti, on je refleks policijskog uma. Razliku hoće li mrziti homoseksualce i crnce ili katolike i Ruse uvjetuje samo okolina u kojoj se taj um (nije) razvijao.

Kao i u svakoj logičkoj nedosljednosti, ironija je neizbježna. Uznemireni studenti tako trebaju oprezno čitati Hamleta jer u njemu četiri glavna lika umru, ali mogu upaliti TV i gledati suvremeni, pristojni sadržaj. Avaj, u američkoj filmskoj industriji (koja je i u Europi daleko najutjecajnija) nasilje na ekranu se udvostručilo od 1950. do 2013., a nasilja koje uključuje oružje ima tri puta više.

Korekcija Jamesa Bonda, dakle, potpuno je krivo napravljena - opisi afričkih trgovaca dijamantima mogli su se potpuno izbjeći tako što ih Bond pri prvom susretu utamani jurišnom puškom.  

Dakle, “ovo što radimo sad je primjerenije”, kao jedini klimavi argument za zaštitu pučanstva od prijetećih knjiga i opera, pada u vodu. Ostaje samo infantilni refleks “meni se ovo ne sviđa, makni to” koji, ako već formira nezrelo društvo, barem ne bi smio djelovati retroaktivno.

Rat neistomišljenika

Nasilno mijenjati prošlost kako bi je se uskladilo s trenutnim standardima nije samo idiotski, nego i opasno: to je trend direktno preuzet s društvenih mreža, koje su već odavno napravile atmosferu rovovskog rata između neistomišljenika.

Algoritam korisnicima daje samo ono što žele vidjeti, čime se isključuje bilo kakva mogućnost dijaloga, a ponekad čak i susreta s oprečnim mišljenjem. Serviranje materijala koji govore samo ono što je ugodno čuti nesretnog korisnika proporcionalno zadržavaju na platformi i zaglupljuju - rezultati će biti vidljivi i u komentarima ispod ovog teksta.

Dakle, umjesto da društvene mreža postanu mjesto koje će olakšati dijalog i tako poboljšati stvarni svijet, stvarni svijet postao je refleksija društvenih mreža u kojoj ćeš označiti Jamesa Bonda uznemirujućim kao što ćeš blokirati objave dosadne tetke na Facebooku.

Posljedice se već jasno vide: u Americi i Europi politički radikalizam je u porastu, Donald Trump proširio je praksu u kojoj se neslaganje može jednostavno etiketirati kao “lažna vijest”, a volja za glasanjem je niska. Sve su to simptomi društva u kojem ljudi ne čitaju klasike, nego ih radije zabranjuju.

Takvo usmjerenje usko je vezano s konzumerizmom, pa za prepravljanje Jamesa Bonda i Charlieja u tvornici čokolade postoji i manje glupo, ali više cinično objašnjenje. Puffin Books već je najavio “klasičnu kolekciju” Dahlovih knjiga u kojoj će priče biti u starom, neizmijenjenom obliku.

Formula je genijalna: napraviš kontroverznu promjenu, javnost postane emotivna, neki kupe novu verziju jer ih zanima kakva je, neki kupe staru jer je žele sačuvati u izvornom obliku. Ne postoji novac kojim bi se mogla kupiti bolja reklama od toga, “any publicity is good publicity” filozofija u punom sjaju.

Bez obzira na motive, najpametniji potez bio bi maknuti se s društvenih mreža i pročitati neki od klasika koji su postali nepoželjni. Još ima vremena - navodni ljevičari možda bi i spalili knjige, ali ne mogu jer to ne bi bilo ekološki. Pametniji među njima zadržat će se na reciklaži sadržaja.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.