OMIŠ i okolica danas izgledaju neprepoznatljivo. Veliki požar koji je izbio na području Lokve Rogoznice, potpomognut vjetrom, proširio se prema Omišu, a vatra je stigla i do područja iznad samog grada. Vatrogasci su se borili s vatrenom stihijom koja se tijekom dana ponovno aktivirala.

Taj dio Dalmacije mnogi smatraju jednim od najljepših dijelova zemlje. Na relativno malom prostoru spajaju se more, rijeka Cetina i strme planinske padine, uz stara sela, kamene kuće, gusarske utvrde te kilometre plaža i uvala. Turistička zajednica Omiša ističe da je upravo spoj rijeke, mora i planina jedna od glavnih posebnosti ovog područja, gdje tradicija ljetovanja traje više od stoljeća.

Galerija

Lokva Rogoznica

Požar je počeo upravo u Lokvi Rogoznici, mjestu koje nije samo niz kuća uz Jadransku magistralu. Staro selo smješteno je visoko iznad mora, na obroncima planine, na oko 350 metara nadmorske visine. Prema podacima Turističke zajednice Omiša, selo je starije od 700 godina, a lokalna legenda kaže da ga je utemeljilo sedam plemićkih obitelji koje su zemlju dobile od kralja Bele IV.

Samo nekoliko minuta vožnje niže nalaze se šljunčane plaže. Taj nagli prijelaz iz kamenog sela i planinskog krajolika prema moru karakterističan je za ovaj dio obale. Plaže u Lokvi Rogoznici smještene su odmah ispod Jadranske magistrale, a između pristupačnijih dijelova obale kriju se male uvale koje nude znatno više mira od velikih gradskih plaža.

Od Stanića do Mimica

Na putu prema Omišu nižu se mjesta koja čine Omišku rivijeru. Stanići su staro ribarsko naselje poznato po šljunčanim plažama i uvali Velika luka, koju Turistička zajednica posebno izdvaja zbog zalazaka sunca. Slijedi Čelina, tipično dalmatinsko obalno mjesto čija je povijest stoljećima vezana uz more.

Mimice i Medići nude drukčiji ugođaj. Njihov identitet čine uske ulice, stare kamene kuće i ribarska tradicija, a krajolik je bio inspiracija i za likovne kolonije koje se ondje održavaju. Dalje uz obalu nalaze se Marušići, malo mjesto s brojnim šljunčanim i kamenim plažama, od kojih su neke okružene mediteranskim raslinjem i skrivene od gužvi.

Upravo su Marušići, Mimice i Pisak teško stradali u požaru koji je to područje zahvatio 21. lipnja prošle godine. Grad Omiš početkom 2026. još je provodio postupak pomoći stanovnicima čiji su stambeni objekti tada oštećeni.

Grad između mora, rijeke i stijena

Na kraju rivijere nalazi se Omiš, čiji je položaj jedan od najprepoznatljivijih na hrvatskoj obali. Stara gradska jezgra smjestila se uz ušće Cetine, pod strmim obroncima Omiške Dinare, a samo nekoliko minuta dalje otvara se more.

Povijest Omiša je duga. Tragovi života na širem području sežu u prapovijest, dok je na području današnjeg grada u antičko doba postojalo naselje Oneum. Današnje ime grada razvilo se iz njegovih srednjovjekovnih i mletačkih naziva.

Najpoznatije razdoblje omiške povijesti ipak je vezano uz pomorce i knezove Kačiće. Tijekom 12. i 13. stoljeća Omišani su kontrolirali plovidbu dijelom Jadrana i naplaćivali danak za slobodan prolaz. Tragovi te prošlosti i danas su vidljivi u izgledu grada.

Tvrđave

Jedan od simbola grada je Mirabela, srednjovjekovna utvrda koja se uzdiže neposredno iznad stare jezgre. Do nje vode stube iz središta grada, a s vrha se pruža pogled preko omiških krovova prema moru. Tvrđava je nekada bila važna promatračnica omiških gusara, s koje se nadziralo more i uočavalo brodove koji su se približavali.

Još više iznad Omiša nalazi se Fortica, utvrda starija od 500 godina. Do nje vodi označena staza iz grada, a s vrha se vide Brač, Hvar i Šolta, kanjon Cetine te dio Poljica. Njezin položaj bio je strateški, jer je služila kao promatračnica s koje se moglo na vrijeme uočiti neprijatelja iz bilo kojeg smjera.

Danas je to vidikovac s kojeg se možda najbolje razumije specifična geografija Omiša: s jedne strane je more, s druge duboko usječen kanjon Cetine, a grad se smjestio u jedinom slobodnom prostoru između stijena.

Kanjon Cetine

Dovoljno je krenuti uzvodno iz središta Omiša da bi gradski prizori ustupili mjesto kanjonu. Područje kanjona od ušća do Radmanovih mlinica zaštićeni je krajolik od 1963. godine. Na svom toku dugom više od 100 kilometara, rijeka je oblikovala krajolik koji se kod Omiša dramatično sužava neposredno prije utjecanja u more.

Kanjon se može istraživati šetnjom ili vožnjom brodom, ali i aktivnostima poput raftinga, kajakinga, kanjoninga i ziplinea. Mogućnost da se u istom danu kupa u moru, šeta starim gradom i istražuje riječni kanjon jedna je od najvećih posebnosti Omiša.

Radmanove mlinice

Uz Cetinu se nalaze i Radmanove mlinice. Snaga rijeke na tom se području još od 16. stoljeća koristila za pokretanje mlinova, a u 19. stoljeću lokalitet je preuzela omiška obitelj Radman i preuredila ga u ljetnikovac. Stari mlin sačuvan je do danas, a mjesto ima i filmsku povijest jer je između 1962. i 1969. služilo kao jedna od lokacija za snimanje filmova o Winnetouu.

Raznolikost omiških plaža

Obala omiškog područja vrlo je raznolika. U samom Omišu nalazi se Velika plaža, prostrana pješčana gradska plaža. Petnaestak minuta hoda od centra je Brzet, poznat po šljunku i borovoj hladovini. Južnije se nižu Nemira, Stanići, Lokva Rogoznica, Medići, Marušići i Pisak, mjesta s brojnim manjim šljunčanim plažama i skrivenim uvalama.

Ta raznolikost posljedica je položaja Omiša, gdje se susreću riječni kanjon, strme planine, pješčano ušće i kamenita obala.

"Najljepši od malih gradova"

Omiš i njegova okolica više su od uobičajene ljetne destinacije na Jadranu. Njihova posebnost leži u kontrastima: staro selo visoko iznad Lokve Rogoznice s morem duboko ispod, kamene kuće Mimica i Marušića, uske omiške ulice, tvrđave na stijenama te Cetina koja iz kanjona utječe u more.

Još 1863. godine britanska putopiskinja Emily Anne Beaufort, vikontesa od Strangforda, nakon posjeta Omišu zapisala je da je to "najljepši od malih gradova" koje je posjetila.