ZIMA na koju su se nakalemila dva mjeseca karantene i osjećaj blagog užasa zbog kojeg neki naprosto nisu željeli ni izaći i iz kuće rezultirala je time da su se mnogi utaborili na trosjedima i ekstenzivno radili na zapremini tijela. Rezultat ta dva ukradena mjeseca koje smo, kako si volimo lagati, baš mislili iskoristiti za pentranje po Sljemenu, upis u teretanu i slično, jest od dva do pet kilograma viška. Čak i na nama koji se inače bavimo različitim rekreativnim aktivnostima, kao što je u mom slučaju joga, pandemija je ostavila fizičkih tragova.

Ubojica dobre volje i svake komunikacije s ogledalom zove se kilogram, a ove sezone ih skoro svi imamo previše. Situacija je takva da je besperspektivnost pomiješana s bezvoljnošću zbog egzistencije na ovom planetu i njegovim novim normalnim dovoljna da vam se često ne da živjeti, a kamoli vježbati. No to je nešto što treba samo prihvatiti i nastaviti dalje. To dalje je evidentno neki vid dijete, izgladnjivanja ili tjelesnog iscrpljivanja. Da budemo potpuno jasni, ovim tekstom ne propagiram autodestruktivne načine rješavanja masnih naslaga, no bolna činjenica je da nitko još nije smršavio sit, osim onih koji su imali "malu" pomoć kirurga. S druge strane ako ste si i oprostili što u protekla dva mjeseca kućnog zarobljeništva niste dovoljno vježbali, možda je vrijeme da počnete to nadoknađivati. Na kraju krajeva, dijeta kombinirana s fizičkom aktivnošću uvijek daje najbolje rezultate.

Trenutačno je najveći trend u sektoru mršavljenja takozvani intermittent fasting, odnosno povremeni post. Za razliku od potpunog, 24-satnog posta, povremeni post omogućava konzumaciju hrane u određenom razdoblju tijekom dana. Postoje različite vrste povremenog posta. Ideja je da se kratkim periodima posta dodatno stimulira "fat loss" jer se tako kontrolira izlučivanje inzulina koji je zaslužan za pospremanje ugljikohidrata u tijelu kao glikogen ili kao masti.

Najjednostavniji oblik povremenog posta je jednostavno preskakanje obroka. Povremeni post od 12 sati vrlo je popularan kod ljudi koji do sada nisu isprobavali slične metode. Prakticira se tako da se u vremenskom okviru od 12 sati posti, a jede se u sljedećih 12 sati. To bi, primjerice, značilo da osoba može konzumirati hranu u razdoblju od 7 h do 19 h, a zatim posti do sljedećeg dana u 7 h. 

Svakako najpopularniji stil povremenog posta je onaj od 16 sati. Dakle, dnevno se u postu provede 16 sati, dok se u preostalih osam sati jede.

Budući da u prosjeku dva puta godišnje provedem limunski detoks koji se sastoji od pijenja limunovog soka, kajenskog papra i javorovog sirupa, gladovanje mi nije strano. Dapače, ponekad se zaželim te izmaglice i lakoće u tijelu, koja se pojavi nakon što se tri dana hranite isključivo sokom. Stoga povremeni post u mom svemiru ne predstavlja ništa neobično. I tako bi zaista bilo, da ambiciozno uz post nisam odlučila uvesti nepijenje kave natašte jer pijenje kave na prazan želudac zaista nije baš najpametnija stvar.

Odlučila sam se isprobati 16-satni post i sve bi bilo dobro samo da si iz ruke nisam izbila ljubljenu prvu kavu. Ona je često jedini razlog zašto poželim ujutro ustati iz kreveta, s njom još u pidžami sjedam za kompjutor i bacam se akciju. Ona je moja pokretačka sila koja čini da najteže zadatke riješim do podne i sad kad je nema, kao u pravom ljubavnom odnosu, pojavila se grozomorna praznina i tjeskoba zbog odvajanja.

Zvuči kao da pretjerujem, no prvi dan 16-satnog posta imao je dosta elemenata apstinencijske krize. U toj situaciji srcobolje zbog izgubljene ljubavi oko koje se vrtio ne baš cijeli moj život, no prva tri sata, učinila sam ono što inače skoro svaki frajer napravi. Pronašla sam novu ljubav. Zvala se riža. Budući da sam s kruhom na distanci, a i tjestenina mi je sve manje u milosti, riža je prva zamjena koja padne pa pamet.

 E sad, budući da pričamo o 16-satnom postu koji sam svojevoljno naštimala tako da prvi obrok jedem tek u 13 sati, bez kave, uz laganu glavobolju, potpuno nefokusiranog uma, uz mutan vid, malu glad i konstantno pogledavanje na sat, uspjela sam izdržati do 11:45. Tada sam si konačno dozvolila da odem u kuhinju pripremiti sve uvjete za ljubovanje s rižom.

Nikad ukusniji rižoto nisam napravila

Ne brinite, nisam pripremala nikakve posteljice ni pjenice. Skuhala sam rižu s povrćem koje se slučajno zateklo u frižideru, nakrcala kurkumu jer, eto, svi već znamo da je dobra za apsolutno sve pa zašto ne, i dodala žličicu gheeja jer je to nešto što će vam svaki ayurvedski liječnik pripisati.

Novi problem je bio što se najljepša i najukusnija riža koju sam u životu vidjela pojavila u mojoj zdjelici servirana i ukrašena svježim korijandrom već u 12:45. Mrvicu je neugodno priznati, no ja sam tih 15 dugačkih minuta sjedila pored zdjelice, zaljubljeno piljila i čekala da vrijeme prođe. Vjerujte mi, nikad ukusniji rižoto nisam napravila. Da stvar bude bolja, nakon toga sam se počastila i kavom. Sve skupa da se raspametiš od sreće.

No u ovom pokušaju posta postojala je još jedna problematična točka. Naime, na dijetu se odlazi ponedjeljkom. Naprosto ima smisla u novi radni tjedan ulaziti s novim navikama. Ja sam svoj post započela u petak, a bio je to drugi petak nakon dva mjeseca života bez kafića. Dijeta i post zbog puno razloga nikako ne idu u jednadžbu s alkoholom. Ako uz post kombinirate alkohol, sjetite se da je piva skoro kao obrok, a alkohol sam po sebi deblja. Treba li uopće napominjati i da je na sve moguće načine loš za zdravlje?

Post nije za svakoga

Druga stvar koje trebate biti svjesni je da, ako postite kao ja, od 21 do 13 sati, nema utaživanja alkoholnih gladi masnim noćnim burecima, a o mukama sljedećeg jutra možda bolje da ne pričamo, pogotovo ako ste iz jednadžbe pokušali ukloniti kavu.

Da skratim priču, 16-satni post je super stvar, a ako poput mene odlučite ne jesti ništa nakon 21 sat, lišit ćete se raznih bespotrebnih grickalica, kako zdravih tako i nezdravih, da ne spominjemo teške obroke ako imate naviku jesti kasno. Što se jutra tiče, glad se može riješiti kavom, no morate znati da to nije dobro za vaš želudac. Također se može dogoditi da u osam sati, kada se jede, naprosto ne prestajete jesti i samim tim vaš post nema pretjeranog smisla jer tako unosite vjerojatno više hrane nego inače.

Treba imati na umu i da se već godinama doručak smatra važnim, ako ne najvažnijim obrokom. Ako pratite tu liniju, možete 16:8 obrazac posta organizirati tako da ne jedete nakon 16 sati. Odnosno, da normalno ručate i doručkujete te u 16 sati zaključate frižider i progutate ključ.

Stvar je osobnih navika i preferencija. Bez obzira na moja i sva ostala iskustva, morate znati da, iako se sve češće preporučuje, post nije za svakoga i može loše djelovati na osobe koje imaju određene zdravstvene poteškoće. Stoga prije nego što se u želji da izgubite na kilaži upustite u neku prehrambenu vratolomiju, prvo se savjetujte s liječnikom.

A što s kilogramima?

Povremeni post je više način života nego dijeta, odnosno hoćete li smršavjeti i koliko ovisi o tome koliko jedete u onih osam sati kada ne postite. Moje iskustvo je da mi se zbog jutarnjeg gladovanja prvi obrok u danu znatno povećao pa sam počela strahovati da ću se čak i udebljati.

Budući da ne postim ni deset dana, ne mogu vam ponuditi neku brojku smanjenih kilograma zbog koje ćete krenuti mojim stopama. Ono što za sada mogu reći je da je povremeni post odlično pomoćno sredstvo za mršavljenje ako ga kombinirate s dijetalnom ishranom. Nakon prvih nekoliko maglovitih dana tijelo se navikne na novi režim te 16 sati nejedenja prestaje biti ikakav problem, no tada se treba pobrinuti oko toga što i koliko jedete.

Što se kilograma tiče, osjetniji gubitak bih očekivala tek nakon mjesec dana povremenog posta budući da to nije invazivna metoda mršavljenja. No sigurna sam da uspjeh neće ovisiti o tome postim li 16 sati, već jesam li prestala za večeru jesti kekse i torte.