*ovaj tekst nije napisan uz pomoć AI-ja

Viralna hitčina Kradem bakar prešla je sedam milijuna pregleda u mjesec dana, a sve zahvaljujući marketingu srpskog influensera, nekakvog Janka. Ako njegove metode ocjenjujemo kroz perspektivu mozgobuđavog djeteta, sjajne su: iskorištavanje malog viralnog Roma za refren, beskrajna - i vjerojatno namještena - prepucavanja s njim i njegovim ocem oko toga tko je dobio koliko eura za koji video, ponižavanje i malog i oca sa svežnjevima u ruci za koje se ova dvojica pokušavaju ogrebati…

Fantastično za generiranje pregleda i komentara, skoro kao tuča u Zadruzi ili mentalna oboljenja na Supertalentu.

>>Ovdje imate više informacija o pozadini pjesme i ovog Janka

Imao sam tu sreću da su me jutub influenseri skoro potpuno zaobišli. Iz današnje perspektive pogotovo mi je jasno zašto je njihov sadržaj bio nemoguć za probaviti. Njihovi videi su, isto kao i u slučaju današnjih socijalnih influensera, obrađivali inozemne viralne trendove do besvijesti, a sadržaj je bio prilagođen djeci i onima slabijeg kapaciteta za obradu informacija: puno deranja, puno grimasa, puno loše montaže i suštinske bezidejnosti.

Za razliku od današnjih influensera kojima se lakše rugati, jutub videi imali su napucane minutaže da bi zadovoljili algoritam. Zamislite da morate gledati Lauru Prgomet u dugometražnom formatu! Ovako vam naleti tu i tamo s najgraničnijim kompilacijama izjava i svi možemo nastaviti sa svojim životima.

Valja li ovaj ukradeni bakar?

Refren je BOMBA! Čim sam ga čuo, znao sam da su pogodili nešto. Bilo mi je malo čudno što je tekst refrena jedva nabran, ali melodija vozi ko Banožić u maglovitim uvjetima.

Brazilac dominira nevinim pristupom i karakterističnim vokalom, što je samo pokazatelj da je ovaj Janko znao ubrati momčića koji dolazi iz uvjeta u kojima mu je potpuno svejedno što će reći i napraviti ako dobije koji euro za sladoled; ili što već troši. Jednostavno, riječ je o bezvremenskoj izvedbi koju može iznjedriti samo pjevači s maksimalnim iskustvom ili oni s nepostojećim iskustvom. Odlično!

Janko je katastrofalan

S druge strane, dio ovog Janka… Bolji tekst bi napisao disleksičar, a bolje bi ga odrepao Stephen Hawking PUMB. Jedna od najmrtvijih katastrofa ikad objavljenih u iole ozbiljnoj pjesmi. Ideje za linije kao da dolaze kroz živo blato, kao da im je trebao tekst unutar posebno bezidejnih deset minuta i kriterij je bio sadrži li otprilike željeni broj slogova. Dno dna.

Ovaj Janko krade, krade, krade bakar, to mu bude lova laka, krade bakar nabrzaka, baš je profi madafaka! Kablovi fale, sve ih je ukro, moj brale! Ne možeš da ga prepoznaš, fura kapuljaču i na leto brat!

Druga strofa je posebice kritična jer lik u 12 linija tri puta rimuje neku varijantu poznatog utočišta loših repera: “brate”. Fale / brale, prepoznaš / leto brat, i, naravno, moja omiljena brate / znate.

Užas, ali prije nego što se zapitamo ono očito - zašto jednostavno ne plate nekome da to napiše? - dotaknimo se i izvedbe. Izvedba je očigledno složena po referentnoj izvedbi koja također vjerojatno nije bila dobra jer odbijam vjerovati da se ovako jednostavan zadatak može odraditi ovako grozno. Ali na stranu ritmički problemi, ovaj Janko zvuči kao da dijete nadomak puberteta recitira Markiza de Sadea. Ako ste se ikad pitali kako bi zvučala Nara Smith da repa, ne tražite dalje.

Dakle, možemo zaključiti da je svaki element pjesme - Garage band aranžman s razlogom nisam spominjao - podbacio osim odličnog refrena. Nećete vjerovati što slijedi:

Pjesma je plagijat

Da, refren pjesme je identičan. Osim ukradenog refrena i eksploatacije (ne)ugleda Roma temom krađe bakra, svaki kreativni trud ekipe koja je radila na pjesmi potpuna je propast.

Sad kad smo svjesni ove informacije, možemo napraviti malo obrnutog inženjeringa: ovaj Janko je našao ovog malog Roma koji je bio poznat online po pjevanju “brazilskog funka”, otišao je na jutub, upisao brazilian funk i sijevnula mu je genijalna ideja za pjesmu koja nije pjesma, nego marketinška kampanja. Mjesec dana i hrpu tinejdžerskih šenanigana kasnije: 7 milijuna pregleda.

Zašto je išta od ovoga bitno?

Zato što je način konzumacije glazbe potpuno promijenio njenu vrijednost. Jasno je da nam predstoji doba u kojem će oflajn život postati pokazatelj visokog statusa, a socijalna medija bit će utočište hoi polloija; ali trenutno smo u vrhuncu mračnog doba devalviranja umjetnosti.

S razlogom mi sve manje smisla ima pisati o glazbenicima i njihovim (zlo)djelima. Industrija pažnje migrirala je s ambicioznih projekata koji se reklamiraju mjesecima na algoritamski nasumične bljeskove u trajanju do 20 sekundi.

Teško je pričati o pojavama poput Jakova Jozinovića ili ovog Janka kao o nositeljima glazbenih djela. Oni su sluge njegovog veličanstva algoritma, nasumično pomaženi jahači valova koji očajnički pokušavaju ne reći ništa krivo dok ih medijska mašina uzdiže također obrnutim inženjeringom: imaju brojeve, valjda je to dobro?

Dok se mučimo s tim pitanjem i analiziramo tko koliko pumpa preglede i na kakve marketinške smicalice se dolazi do pregleda i pažnje, ispod svega toga vrebaju puno teža pitanja o puno široj slici.

Je li ikoga uopće briga za glazbu?

Hoće li nam megakorporacije i međunarodne institucije potpuno kontrolirati pop kulturu sad kad je moguće jako pedantno kontrolirati izvore informacija?

Kome odgovara da se djeca od 15 godina ne nabrijavaju na socijalnu angažiranost, nego trče u šoping centar vidjeti nastup Ellen Vanjorek nakon što su poslušali njene savjete za tretmane kojima će se “dovesti u red do ljeta”?

Kome se da razmišljati o tome uz ovakve hitove:

Likovi dobro zarađuju, znači da sigurno valja.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala