Pušiona: Mladi, alkohol i masline
U POČETKU bijaše alkohol. I alkohol bijaše iz Bone. A Bone bijaše mini-market i najpopularnije okupljalište splitske generacije moje. Iz razloga sasvim prozaičnog: pivo je koštalo 3 kune.
Nismo mi u tom vidjeli nikakve frke, čak ni kad je Ivica rigao u liftu nakon što se vozio u njemu cijelu noć, ni kad se Boka autom zabijao u stablo bez nekog posebnog razloga pa čak ni kad je nižepotpisani prespavao u nekom smeću nakon pola boce konjaka.
S vremenom se ispostavilo da je to problem. Da se previše mladih opija, da se droksaju, da nisu normalni i tome slično. Onda se, kako to obično ide, pojave doktori i kojekakve udruge koje žicaju lovu od ministarstava pa organiziraju kampanje, preventivne programe i slično na kojima redovito nema onih kojima su namijenjene. Jer, oni imaju pametnijeg posla – vise ispred Bone.
Tako u jednom od njihovih letaka stoji i ovo:
Budući da mladi ljudi dobivaju zbunjujuće i zavaravajuće informacije o alkoholu i pijenju alkoholnih pića, naš je zadatak pomoći im u stjecanju točnih informacija i u pronalaženju novih načina informiranja.
Pa ćemo mi, u skladu s tom porukom, informirati mlade ljude o pijenju alkoholnih pića.
Naime, kako to uvijek biva, citirat ćemo jednog domaćeg pjesnika "klinci te uvijek sjebu". Želi reći, uvijek je sljedeća generacija luđa, munjenija, bolesnija, "nenormalnija", gluplja…
Tako su se pojavili neki novi klinci koji nastavljaju tradiciju opijanja po parkovima (u slučaju "Bone" teniskim terenima) i koji su opijanje doveli do virtuoznosti.
Odnosno, skopčali kako se jeftino, brzo i efektno opiti. Kolokvijalno: "Da se ubiješ."
Priču počinjemo u restoranu o kojem sam prošlo ljeto pisao i u kojem sam proveo veći broj dana većeg broja ljetnih praznika. S krive strane šanka, naravno.
Ljudi u Dalmaciji, a i šire, pogotovo konobari i slična ekipa imaju jednu čudnu naviku, a ta je da ti upadnu u kafić s idejom "Amo pit ko će više. Ko prvi padne, plaća sve."
S tom pričom je konobaru-plesaču i meni uletio šef tri sata prije zatvaranja restorana. Naime, čovjek je bio toliko samouvjeren da smo ga jednostavno morali opit.
Nakon svake čaše je ponavljao "Vi ste obični mulci, ko će vas vozit doma kad počnete rigat?" i slična sranja. Mi smo se samo gledali, cugali i smijali mu se. Pio se pelinkovac.
Uglavnom, sjebali smo ga na prastaru foru. Istina, nisam tada imao pojma da je prastara, ali plesač konobari devet godina i zna apsolutno sve što se može znati o alkoholu. A ima samo tri razreda srednje.
Uglavnom, dok je ovaj cugao, mi smo jeli masline. Svatko svoju teglu. Šaku maslina pa dupli pelinkovac. Onda opet. Uglavnom, šef je oko ponoći utrčao u WC, izrigao sve što je jeo zadnjih deset dana, prespavao na podu kafiću i da ne nabrajam sad. Mi mu se samo smješkali.
Zaključak jednostavan: jedite masline ili popijte žlicu ulja prije cuganja i mirni ste. Možete popiti pola boce pelinkovca bez da osjetite. Provjereno.
O čemu se zapravo radi? Ulje stvori tanku membranu između želuca i tankog crijeva pa se alkohol duže zadržava u želucu i samo "kapa" kroz taj filter u tanko crijevo pa se sporije apsorbira pa se sporije opiješ ili se uopće ne opiješ. Istina, sutra osjetiš malu mučninu, ali jebi ga.
Tu sad dolazimo do onih klinaca koje smo ostavili negdje na pola teksta. Kakve oni veze imaju s maslinama i alkoholom?
O vezi s alkoholom mislim da nema potrebe puno pričati. Svi (dobro 80%) srednjoškolaca cuga. Od toga ih je velik dio, barem jednom tjedno pijan kao šlapa.
A klinci su uz to i kreativni i luđi, bolesniji, gluplji… kao što već rekosmo, pa su se dosjetili genijalne fore s uljem.
To se radi ovako. Dva klinca kupe bocu votke, a prije toga svaki smaže dvije ili tri žlice pravog maslinovog ulja. Onda sjede na klupici ili parku i cugaju.
I piju tako dok ne popiju svu votku. Sad ide opis događanja u želucu. Ulje stvori filter, votka se skuplja u želucu, ne apsorbira se tako brzo kao u tankom crijevu i stoji.
Dakle, kad popiju svaki po pola litre još uvijek su skoro pa trijezni, ne osjećaju mučninu, ne povraća im se … jer filter od ulja drži svu votku na sebi. U želucu.
Nakon toga, pazite sad!, naprave kolut naprijed. I opiju se, skoro pa trenutno. Smjesa u želucu se okrene, filter nestane i sav taj alkohol, dakle pola boce votke, se trenutno spusti u tanko crijevo, odakle se jaaako brzo apsorbira i ova dvojica uskoro nemaju pojma gdje se nalaze, bauljaju okolo, počinju rigat i valjat se po podu i raditi sve ostale stvari koje pijani srednjoškolac može napraviti. Tipa, čupanje prometnih znakova, urlanje po tramvaju, pišanje na Trgu i da ne nabrajam sad.
A ako se pitate zašto piju tako, a ne kao normalni ljudi, odgovor je jako jednostavan: to je jedini način da popiju pola boce votke. Istina, kad ih pitaš zašto moraju popit baš pola boce votke, nađu se zbunjeni.
Odgovor na to pitanje je dosta složeniji tako da nema što tražiti u ovim tekstovima.
P.S.: Kad je već tema alkohol, poklanjam vam recept za koktel. Zove se Vincent Vega, a patentirala su ga dva polu-đankija u bombonsko-tarantinovskom što je sasvim dovoljan razlog da bude genijalan. Dakle, ako nemate dozer, u kriglu od pola litre ulijevate: jedan kiwi, jedan coco, jedan rum, dvije votke, jedan dec fante, jedan dec đusa i jedan dec bittera. Stavite leda i promiješate. To je doza za dvoje.
Slatkastog je okusa, pitak kao sokić, a buba kao stock, tako da je genijalan za ženski dio turističe populacije. Mislim na ono kad je želite impresionirat, opit i . . .
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati