Šest stvari koje su u krimi serijama normalne, ali u stvarnosti vrlo rijetke

Šest stvari koje su u krimi serijama normalne, ali u stvarnosti vrlo rijetke
Foto: CBS

KRIMINALISTIČKE serije uživaju veliku popularnost među gledateljima, a svake godine dobivamo brojne nove hitove. Bilo da se radi o policajcima koji vješto hvataju sumnjivce, forenzičarima koji, uz pomoć futurističke tehnologije, pronalaze i najskrivenije dokaze ili sudske drame, čini se da su ljudi nevjerojatno zainteresirani za proces hvatanja zločinaca. 

No, da se mnoge stvari u serijama itekako razlikuju od stvarnosti za Insider su potvrdili stručnjaci za kriminalistiku i otkrili koje stvari većina serija pogrešno prikazuje. 

1. Profili kriminalaca se u stvarnosti ne rade ni približno tako često

Kriminalno profiliranje je forenzička tehnika pomoću koje specijalist pokušava razumjeti karakteristike kriminalca i predvidjeti njegove buduće poteze na osnovu elementa prošlih zločina. Iako se profileri u serijama redovito pojavljuju i imaju veliku ulogu u rješavanju slučaja, u stvarnosti je njihova uloga puno drugačija. 

"Profiliranje se koristi samo u malom broju slučajeva ubojstva, a čak i tad rijetko baš ono bude presudno za rješavanje slučaja" ispričao je Darrell Turner, forenzički psiholog koji radi s FBI-jem. 

2. Odvjetnici vrlo rijetko koriste ludilo kako bi obranili svoje klijente

U serijama je obrana koja se temelji na neuračunljivosti klijenta normalna stvar, ali u pravim sudnicama je iznimno rijetka. 

"U stvarnosti ju je jako teško dokazati pa funkcionira u malom broju slučajeva", kaže Turner. 

Otkrio je da čak i u slučajevima kad optuženi imaju mentalnih problema, moraju proći opsežnu psihološku evaluaciju tijekom koje se odlučuje jesu li sposobni prisustvovati suđenju. Sama činjenica da imaju mentalnu bolest ne znači da će im ona pomoći u obrani. 

"Postavlja se pitanje je li njihova bolest utjecala na to da ne razumiju posljedice svojih djela. Samo to što netko ima mentalnu bolest ne znači da nije u stanju razlikovati dobro i zlo", dodao je. 

3. Ne ubijaju svi serijski ubojice neprestano sve dok ih ne uhvate

U serijama serijski ubojice obično ne prestaju sa svojim ubojstvima sve dok ih ne uhvate, ali u stvarnosti mogu pauzirati i po desetak godina između ubojstava. 

"Susretali smo se sa serijskim ubojicama koji bi imali pauze od nekoliko mjeseci, godina ili čak desetljeća prije idućeg ubojstva. Razlozi su raznoliki od straha da ih se ne uhvati, religijskih motiva ili jednostavne činjenice da su dobili novi posao ili im je život na neki drugi način krenuo u boljem smjeru", kaže Turner. 

4. Pristup mjestu zločina je jako ograničen

U serijama policajci i detektivi opušteno šetaju mjestom zločina tražeći dokaze, ali u stvarnosti pristup njemu je strogo kontroliran kako bi se izbjeglo ugrožavanje dokaza. 

"Ideja da bi bilo koji policajac mogao ušetati i pokupiti oružje s mjesta zločina je apsurdna", rekla je bivša tužiteljica Sasha Shuman. 

5. Policija ne raspolaže s toliko sofisticirane tehnologije

U stvarnosti zapravo imaju vrlo male budžete i rijetko su u prilici kupiti naprednu tehnologiju. 

"Većina naših agenata služi se tehnologijom koja je starija od 20 godina", ispričao je bivši policijski poručnik Richard LeCates. 

6. Policajci nisu tako staloženi i neemotivni

"Holivudski stereotipi prikazuju policajce kao strojeve bez emocija, a to je jako netočno. Ideja da će policajac koji je upravo bio na mjestu fatalne nesreće odmah preuzeti drugi poziv je nerazumna i nerealna", tvrdi LeCates. 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara