Severinina posljednja afera pokazala je točno kakvi su Balkanci

Severinina posljednja afera pokazala je točno kakvi su Balkanci
Foto: Index/Instagram

POVIJEST se ponavlja. Mediji u regiji ponovno bruje o novoj Severininoj "aferi", a osim ako protekli tjedan niste proveli na dnu Marijanske brazde... ili u Frankfurtu... ili u Helsinkiju... ili bilo gdje u civiliziranom svijetu, vjerojatno znate da poznata pjevačica ponovno ima problema s "curenjem" privatnih snimaka. 

Doduše, internet nije "gorio" niti je "srušen", ali priča je, sasvim očekivano, izazvala gomilu reakcija. Stručnjaci su iznosili svoja mišljenja, trolovi su trolali, slavni su podržavali, moraliziralo se, tražili su se krivci, radili su se veliki pregledi njezinih dosadašnjih veza, nagađalo se kako su fotografije uopće dospjele do medija, razvijale su se teorije zavjera, njezini susjedi davali su izjave kao da je netko ubijen, a prvo obraćanje nakon izbijanja skandala nestrpljivo se iščekivalo poput svisca koji predviđa hoće li proljeće uraniti ili ćemo imati još šest tjedana zime.

Sve je završilo velikim antiklimaksom, ali iz cijele smo priče ipak nešto izvukli. 

Standardi su podignuti

U moru više ili manje groznih i priglupih komentara, posebno se ističu komentari čitatelja koji se iz nekog neobjašnjivog razloga ponašaju kao da im je netko nešto ponudio pa u naletu zgroženosti samom idejom da bi u krevet lijegali s "nekom takvom", zaključuju da Severina više ne izgleda dobro. 

Severina, čini se, više ne zadovoljava visoke standarde najčešće bezimenih gnomova, mizoginih glupana, a ponekad i imenom i prezimenom potpisanih voajera koji očito zaboravljaju da Facebook funkcionira tako da i drugi mogu vidjeti njihove fotografije. A te fotografije, u 10 od 10 slučajeva, tjeraju nas da parafraziramo Isusa i kažemo: "Onaj tko ne izgleda kao pobjednik parodije izbora ljepote, neka baci prvi kamen". 

Ukratko, oni koji nikada neće zaključili su da nikada ne bi.

Izgubili smo vjeru u čistoću i čednost pop glazbe

Teško je zajebati Balkance. Znaju oni kad ih netko vuče za nos pa su odmah po pojavljivanju fotografija zaključili da je sve to jedna orkestrirana predstava. Samo perfidan plan s ciljem da Severina "oživi posrnulu karijeru". Dakle, zaključak je da je najveća zvijezda ovih prostora objavila golišave fotografije kako bi... Što? I dalje bila najveća zvijezde ovih prostora? 

A čak i ako povjerujete u teoriju da je sama izbacila fotke, što onda? U svijetu u kojem seksepil prodaje 99% pop singlova, Balkanci, inače poznati po profinjenom glazbenom ukusu, odjednom ostaju zatečeni. Kao da je jednim udarcem razbila iluziju i obeščastila svetost popularne glazbe koja je do ovog trenutka bila rezervirana za Maju Blagdan i Lidiju Bajuk. 

Nakon ovog, riječi "Afrika, paprika" više nikada neće zvučati isto.  

Zaboravili smo prave žrtve ovog "skandala"

Ništa na ovom svijetu nije tužnije i smješnije od internetskih babuskara koje se u komentarima ispod vijesti zgražaju i osobno obraćaju Severini, očito misleći da pjevačica dane provodi čitajući litanije frustriranih masa koje nemaju pametnijeg posla pa kuckaju budalaštine i snebivaju se nad sudbinom njezinog sina, raspredajući priče o tome kako bi se "jedna majka" trebala ponašati i kakve bi fotografije trebala imati u vlastitom mobitelu.  

Pjevačicu je sve ovo možda pogodilo, ali ne smijemo zaboraviti prave žrtve. Babe s neta. Sve ovo ih je slomilo, rastužilo i natjeralo da se zagledaju duboko u sebe i zapitaju kakvu poruku poslati u ovom važnom trenutku. Severina je ta koja bi se trebala sramiti. Nikako oni koji ukradene fotografije gledaju i onda filozofiraju o kvaliteti ukradenog materijala i moralu osobe na fotografijama. Pitaju se kakvu to poruku šalje mladim djevojkama. Sudeći prema iznesenim stavovima, poruka je: "Pokradene ste. Sramite se".  One si, recimo, ovo nikada ne bi dopustile. Jednim dijelom i zato što su njihove golišave fotografije kao i njihova mišljenja - nešto što nitko nikada nije tražio. 

Izdržite! Nakon kiše dolazi sunce. 

Moramo stati na kraj neodgovornom klikbejtanju

Priča sa Severininim fotkama je mnogo toga. Ono što ova priča nikako nije - nije "porno skandal". I naravno da je ovo najmanje bitno za cijelu priču, ali govori o očajničkom pokušaju medija da učine sve kako bi podigli rejting fotkama koje su, realno, samo neznatno eksplicitnije od istih tih fotografija koje je pjevačica s nešto čednijim cropom, objavila 2014. 

Štoviše, u sezoni kiselih krastavaca ovo je manje eksplicitno od fotografije krastavca koji neodoljivo podsjeća na kitu. 

Jedno je "klikbejtati" i tvrditi da "nikada nećemo vjerovati što se nakon toga dogodilo", ali tako grubo izigrati osjećaje i očekivanja jednog poštenog trolerskog drkadžije koji se poput malenog djeteta (ili možda bolje, velikog voajera) radovao još jednom porno skandalu koji će mu pružiti sekunde i sekunde samozadovoljstva pomiješanog sa snažnim osjećajem mržnje koju će u eksploziji ničim izazvanog animoziteta prema osobi koju ne poznaje, prosuti po društvenim mrežama.

To je najgore. 

Privatnost je super, ali... sise

Možemo sad moralizirati i danima laprdati o tome da ovo nije novo otkriće Wikileaksa za koje javnost baš MORA znati, ali činjenica je da ćete za svaku golišavu fotku, svaki kućni pornić i svaki obris svake bradavice koja je sramežljivo provirila na bilo kojem crvenom tepihu bilo gdje u svijetu, doznati prije nego za bilo koji teroristički napad u bilo kojoj zemlji u kojoj ne žive bijelci. Štoviše, to je nešto oko čega se više ni ne isplati popovati jer ispadate "jedan od onih likova". Stoga, nitko se više nad takvim stvarima ni ne iščuđava.

Ono što još uvijek činimo, kao mediji, ali i pojedinci, tobožnja je zabrinutost za ugrožavanje privatnosti. U isto vrijeme činimo sve kako bi za privatnost također tobože zabrinute čitatelje doveli do ukradenih fotografija. Mi ne znamo jesu li fotografije ukradene ili namjerno objavljene, ali pretpostavljamo ovo drugo jer ovo prvo bi u teoriji stvorilo barem minimalni osjećaj odgovornosti (osim u slučaju Informera koji redovito pronalazi načine da probije dno i postavi nove standarde dnovinarstva).

Čak i ako ste informatički potpuno nepismeni i na Fejsu redovito objavljujete onu nebuloznu izjavu o tome da ne želite da Facebook dijeli vaše fotografije bez vašeg pristanka, pronaći ćete put do Severininih fotki, eventualno ostaviti monstruozno glup komentar, a mediji će učiniti sve da vam u tome pomognu. U isto vrijeme, svi ćemo složno kenjati o ugrožavanju privatnosti. 

Možda se čini kao da je teško pronaći tu "tanku" granicu između respektiranja tuđe privatnosti i doslovnog podržavanja onih koji tu privatnost bahato krše, ali realno - znate da nije. Vrlo je jednostavno. Ni na koji način ne postajete dio te priče. Jer ako objavite fotke i o njima tjednima pišete, ne možete srati onima koji su fotke ukrali. Ako pogledate fotke, ne možete srati onima koji su ih objavili ili o njima pisali. Seruckate čak i ako ih samo pogledate i nakon par sekundi negodujući ugasite tab znajući da to nije bilo lijepo od vas. Međutim, posjedovati takvu razinu gotovo "nadljudske" samokontrole značilo bi da vam je stalo i do privatnosti koja nije vaša.

A to, to je nešto što mogu samo tibetanski monasi, Obi-Wan Kenobi i majstor Miyagi. Mi ostali samo seremo gluposti i pretvaramo se da nismo licemjeri.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara