LJETO još uvijek traje, a svake godine tijekom ljetnih mjeseci izrodi se barem jedan ljetni glazbeni hit. Mi smo se odlučili prisjetiti ljetnog hita 1984. godine, kada je cijela Jugoslavija pjevušila: "Ra-ra-radnička odmara se klasa, pla-pla-plavi se Jadran talasa." U suradnji s Yugopapirom donosimo vam tekst o splitskoj grupi Prava kotka.

Kolovoz 1984: Oni nisu ni kazalište, ni balet, ni kabare, ni zbor - oni su Prava kotka, a njihov refren: Radnička odmara se klasa, plavi se Jadran talasa najpjevaniji je ovog ljeta. Kako su šestorica Splićana postali trubaduri radničke klase?

Hit u sve brojnijim radničkim odmaralištima na našoj obali je pjesma K15, koja je osvojila sve uzraste i kao da mnogima služi umjesto ispoljavanja gnjeva ka visokim cijenama i nedostupnijem moru. K15 je prava stvar Prave kotke. A, što je Prava kotka?

"Mi smo humanističko-humorističko eksperimentalno društvo. Imamo više članova, ali šestorica su nepromjenljivi delegati. To su: Duško Mucalo, Mladen Bauk, Željko Maretić, Davor Barbarić, Zvonko Stipičić i ja, Rade Medan, predsjednik Prave kotke... Što je kotka? Mi nismo ni kazalište, ni balet, ni kabare, ni zbor. Mi smo sve to, točnije - mi smo novi pravac u umjetnosti nazvan Prava kotka."

Iznenadio ih uspjeh pjesme

Kotka je, u stvari, nastala kao tvorevina veselih prijatelja koji se druže više od 20 godina i koji su svi odreda diplomirani ekonomisti. Od šestorice veselih Splićana trojica rade, a trojica traže posao. Dok ga ne nađu, zezaju se na svoj i tuđi račun. Autor K15 je Duško Mucalo, koji je uz muziku i tekst imao čast da bude i glavni pjevač.

"Nastojimo obraditi svakodnevne stvari na svoj način", nastavlja predsjednik Medan. "Tako smo lani na Splitu 83 pjevali o našoj rivi u stilu 'gori-doli, gori-doli'. Ove godine, zna se, Jugoslavene najviše privlače radnička odmarališta, što onda i o njima ne pjevati? Ipak, veoma smo iznenađeni uspjehom naše pjesme. Javljaju se ljudi iz cijele zemlje, čestitaju nam i govore da smo uboli pravu stvar. A, ja im velim: pa mi smo - Prava kotka."

Medan "izlaže" da "kotka" aktivno djeluje više od deset godina, da su imali nekoliko pravih teatarskih premijera, a da je posljednju, Zakon spojenih obrva, gledalo više od 6000 Splićana.

"Pitaju nas dokle ćemo ovako? A mi odgovaramo - dok nas nešto ne pritisne. Ili, život, ili žene, ili nešto treće, a to ne smijemo reći."

"Mi ne pjevamo za lovu, niti nam je ona važna"

Mislite na onaj nesporazum s transparentom s kojim ste nastupili u predfinalnim večerima Splita 84, pa vam je ulazak s velikom "dojč-markom" pred TV kamere bio zabranjen?

"Ma, možda i na to. Mi smo željeli ismijati devize, naše gotovo slijepo prodavanje za sve druge novčanice na kojima ne piše dinar. Međutim, shvatili su nas drugačije... ma, ne bih ja o tome, može se i sada pogrešno shvatiti! Inače, mi se najviše volimo šaliti na svoj račun. Od gotovo svake situacije pravimo svoje kazalište. Evo, spremamo se u posjet jednom našem članu koji je nabavio nov kolor TV. Već smo nabavili daljinski upravljač za takav tip televizora i pokušat ćemo krišom kvariti sliku, ton itd. Uživat ćemo kada se taj naš drugar bude nervirao! Hm, nego meni se sve čini da je i ovaj razgovor nečije maslo. Da me netko od mojih kotkara ne zeza telefonom!?

Iako je jugoslavenski već poznata ta K15, još nije zabilježena na gramofonskoj ploči. Prava kotka tek se sada sprema snimiti svoj prvi LP. Za njima je i uspjeh na prvoj večeri Splita 84, kada su osvojili prvo mjesto s pjesmom Volim Jugoslaviju.

"Mi ne pjevamo za lovu, niti nam je ona važna. Dok budemo tako radili, ljudi će nas i voljeti", završava Rade Medan.

Razgovarao: Pavle Pavlović (AS, 1984.)