NA INTERNETU se posljednjih godina sve češće raspravlja o specifičnom načinu na koji pripadnici bumerske generacije prenose loše vijesti. Mnogi milenijalci te pripadnici generacije X i Z tvrde da njihovi roditelji ili stariji članovi obitelji često dijele zabrinjavajuće informacije bez dovoljno konteksta, na dramatičan ili zbunjujući način.

Što je bumersko priopćavanje loših vijesti?

Primjerice, pošalju kratku poruku poput "otišao je" bez objašnjenja o kome je riječ ili usred običnog razgovora iznenada počnu pričati o nečijoj bolesti, nesreći ili smrti. Fenomen je postao toliko prepoznatljiv da je na društvenim mrežama dobio i neslužbeni naziv: bumersko priopćavanje loših vijesti.

Mnogi na društvenim mrežama opisuju slične situacije: roditelji koji prenose detalje tuđih bolesti, nesreća ili obiteljskih tragedija bez upozorenja i emocionalnog konteksta, dok istovremeno vlastite zdravstvene probleme često skrivaju ili ih spominju tek usput, dugo nakon što su se dogodili.

Taj drugi fenomen na društvenim mrežama naziva se i "bumersko bolničko otkriće" - kada roditelj ležerno prizna da je bio hospitaliziran ili operiran, kao da se radi o nevažnoj sitnici.

Psihologinja: To je njihov stil komunikacije i posljedica odgoja

Terapeutkinja Jennifer Chappell Marsh smatra da je riječ o kombinaciji generacijskog stila komunikacije i načina na koji su mnogi bumeri naučili nositi se s emocijama. Mnogi su odrasli u okruženju u kojem se o osjećajima, osobito strahu, tuzi ili ranjivosti, nije otvoreno razgovaralo pa loše vijesti često prenose kao čistu informaciju, bez emocionalnog uvoda ili objašnjenja.

Slično objašnjenje daje i terapeutkinja Jess Sprengle, koja smatra da neki stariji ljudi možda ni ne prepoznaju koliko informacije koje dijele mogu biti emocionalno teške ili traumatične za drugu osobu. Dodaje i da s godinama loše vijesti postaju češće - ljudi se razbolijevaju, umiru ili prolaze kroz velike životne promjene - pa potreba da se o tome razgovara postaje svakodnevna.

Djeca bumerske generacije imaju i vlastite teorije. Neki vjeruju da stariji članovi obitelji žele ostati informirani i zadržati osjećaj važnosti kroz dijeljenje vijesti i tračeva iz okoline. Drugi smatraju da šokantne priče ponekad koriste kao način privlačenja pažnje ili održavanja kontakta s djecom.

S druge strane, skrivanje vlastitih zdravstvenih problema često proizlazi iz želje da zaštite svoju djecu od brige i stresa, kaže terapeutkinja Mary Beth Somich. Problem je, međutim, što takvo ponašanje kod odrasle djece može izazvati osjećaj nepovjerenja i isključenosti, osobito kada za ozbiljne situacije saznaju tek naknadno.

Generacijski jaz u komunikaciji

Stručnjaci smatraju da je problem manje u lošoj namjeri, a više u generacijskom jazu i različitim očekivanjima u komunikaciji. Dok su starije generacije navikle emocije držati za sebe i informacije prenositi direktno, mlađe generacije češće očekuju emocionalni kontekst, otvorenost i pripremu prije teških vijesti.

Terapeuti zato savjetuju otvoren razgovor unutar obitelji o tome kako tko želi primati osjetljive informacije. Ponekad i jednostavna rečenica poput "Moram ti reći nešto teško" može pomoći drugoj osobi da se emocionalno pripremi i osjeća uvaženo, a ne samo informirano.