Što je "soft life" i zašto je postao hit među mladima?
ZAMISLITE prizor: jutarnje sunce provlači se kroz zavjese i pada na stol na kojem tinja mirisna svijeća, uz nju stoji šalica tople kave i zdjela svježeg voća. Laptop je zatvoren, nema notifikacija ni hitnih mailova, a na prozorskoj dasci rastu biljke koje izgledaju kao da im je jedina obaveza - biti zelene.
To je estetika "lagodnog života" ili, kako ga na društvenim mrežama zovu, "soft life" - trend koji je preplavio TikTok i Instagram profile generacije Z.
U svojoj srži, "soft life" nije samo niz lijepih fotografija i pažljivo složenih kadrova. Radi se o usporavanju, o smirivanju tempa i pronalaženju zadovoljstva u sitnicama. No iza te sanjive, gotovo filmske atmosfere skriva se i nešto ozbiljnije: poruka da ova generacija traži predah od pritisaka koji rastu iz dana u dan - od karijere, obiteljskih očekivanja, društvenog života i stalnog osjećaja da moraju "nešto postići".
Odgovor na kulturu jurnjave
Tijekom 2010-ih milenijalci su objeručke prihvatili "kulturu jurnjave" - raditi više, biti dostupni stalno, dokazivati se pod svaku cijenu. Izrazi poput "girlboss" i "leaning in" bili su popularni, a ostajanje do kasno u uredu ili nošenje posla kući smatralo se normalnim, čak poželjnim. Trend lagodnog života dolazi kao izravna reakcija na takav način razmišljanja.
"Dugo je postojao vrlo snažan ideal žene u karijeri koja osvaja svijet", kaže Stephanie Koh, 21-godišnjakinja iz New Yorka za Parents.com. "Mislim da je ovo neka vrsta odgovora na to - sada ljudi traže mirnije postojanje."
Sličnog je mišljenja i Stephanie O’Dea, autorica bestselera Slow Living. "Oni ne žele živjeti samo da bi radili", kaže ona za generaciju Z. "Prijašnje generacije često su se identificirale s tim što rade i koliko zarađuju. A ova mlađa generacija želi sve: žele planinariti, žele živjeti, družiti se, uživati - i ne biti iscrpljeni do kosti."
Dio te želje dolazi iz spoznaje da se naporan rad više ne isplati kao nekad. Ako više ne postoji jamstvo da će radna etika automatski značiti stabilnu budućnost i vlastiti dom, logično je da se dio energije preusmjeri u ono što se može imati odmah: mir, kvalitetu života i osjećaj kontrole nad vlastitim vremenom.
Više estetika nego stvarni život
Iako ideja "manje rada, više brige o sebi" zvuči sjajno, Koh ističe da je to u stvarnosti često više estetika i težnja nego potpuna promjena načina života. Lagodnost se, kaže, ne događa cijeli dan, svaki dan - ona se pojavljuje u kratkim trenucima između obaveza, stresa i iscrpljenosti.
"Rekla bih da ljudi oko mene to ne doživljavaju kao kompletan životni stil, nego više kao traženje trenutaka u danu kada mogu samo stati, udahnuti, odmaknuti se. Zapaliti svijeću, popiti čaj, pročitati knjigu ili pogledati omiljenu seriju", objašnjava ona.
Drugim riječima, "lagodan život" nije stalno stanje - nego rijedak predah. Ono što se objavljuje nisu realne svakodnevice, nego kratki komadići mira koji su uspjeli preživjeti između svega ostaloga.
Bijeg od odgovornosti?
Ipak, nisu svi oduševljeni. Asli Yu, 21-godišnja studentica na Babson Collegeu, smatra da se trend ponekad koristi kao zgodna izlika. "Imam oštro mišljenje o tome: mislim da je lagodan život često način da pobjegneš od svojih odgovornosti", kaže ona. Opisuje kako je čula ljude da kažu: "Ma ja samo pokušavam živjeti lagodan život" kako bi se izvukli iz obaveza ili nečega što jednostavno moraju napraviti.
Iako se slaže da je trend reakcija na "hustle kulturu", misli da ponekad ide predaleko: "Ako radiš manje, naravno da ćeš biti manje pod stresom. Ali u jednom trenutku moraš preuzeti odgovornost za svoje postupke."
Što roditelji trebaju znati
Ako ste roditelj tinejdžera koji stalno govori kako želi "soft life", nema razloga za paniku. To ne znači da vaše dijete nikad neće raditi, studirati ili se osamostaliti. Štoviše, mnogi prikazi lagodnog života otvoreno priznaju da takav stil života ne dolazi ni lako ni besplatno.
"Vidjela sam TikTokove gdje ljudi govore da ne možeš živjeti lagodan život bez da prođeš kroz puno toga - ili bez određene ekonomske stabilnosti", kaže Koh. Drugim riječima, težnja za sporijim životom ne znači nužno odustajanje od ambicije. Može značiti samo da ambicija više ne izgleda kao izgaranje i kronični stres.
Autorica O’Dea soft life vidi kao namjeru generacije Z da izbjegne burnout prije nego što se dogodi. "Ako ste već pod stresom u svojim dvadesetima, stanite i razmislite: želite li biti pod stresom u tridesetima i četrdesetima? To je gledanje šire slike. Radije bih da se mladi odmaknu i razmisle o tome što im je važno."
Suočavanje sa svijetom, a ne bijeg od njega
Iako govori o želji svoje generacije za mirnijim postojanjem, Koh priznaje da to nije njezina realnost. Na pitanje traži li ravnotežu između posla i privatnog života, njezin je odgovor iskren i zapravo vrlo tipičan. "Iskreno? Ne. Ja samo trebam posao. Nije me briga ako mi je ravnoteža užasna ili ako radim loše radno vrijeme."
I to ima smisla. Tržište rada je nesigurno, troškovi života rastu, a mladi su toga itekako svjesni. "Za mnoge je pritisak toliko velik da je ponekad lakše odbaciti sve i fokusirati se na nešto drugo", dodaje Koh.
Kad se to tako gleda, objave o sunčevom svjetlu, šalici čaja i mirnom jutru više nisu samo "estetika". One postaju svojevrsni spas.