Što se nalazi u iPodu naših političara?
Foto: Index - Prava slika Hrvatske
NEDAVNO sam naišao na tekst o glazbenim preferencijama Željka Rohatinskog. Autor novinskog članka sa velikim je oduševljenjem obznanio svijetu da guverner Hrvatske narodne banke najviše voli čitati Alana Forda, slušati Rolling Stonese i gledati filmove. Nikada nije do kraja razjašnjeno zašto bi netko želio znati na što "otkida" guverner Narodne banke ili ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, ali vjerojatno je riječ o pokušaju da nam se političari i javne figure prikažu u jednom drugačijem svjetlu, kao osobe od krvi i mesa.
Najvjerojatnije zbog činjenice da na njih, zahvaljujući političarima, gledamo kao na nadnaravna bića s nečasnim namjerama koja su u našu dimenziju prešla nakon obijanja vrata Pakla. Nešto kao Nazguli sa zastupničkim primanjima.
Na takav smo način doznali da Anto Đapić voli Thompsona i Whitney Houston, Milanović Franza Ferdinand i Beatlese, a svojevremeno smo doznali i da Vesna Škare-Ožbolt pada na gangsterski šarm 50 Centa i Shakiru. U pravilu se uvijek trude dati nam do znanja da najviše vole klasiku jer klasiku slušaju "pravo obrazovani" i kada ih preletite pogledom, očito je da "visoka kultura" iz njih pršti na sve strane. Čim pogledate Milinovića, Bebića i Čobankovića, klasična se glazba nameće kao jedini logičan izbor. I premda se ovo na prvu loptu doima kao totalno trivijalan detalj iz života političara, stvari nisu onakve kakvima se čine.
Ako neki budući premijer jednog dana nenadano odluči odstupiti sa funkcije s obrazloženjem u maniri Grunfa "bolje nečastan uzmak nego častan poraz" nećemo se iščuđavati kao da smo pali s Marsa i tvrditi da je čovjek poludio i da priča nebuloze
Dobro je znati takve sitnice jer služe kao korisna referenca i mogle bi nas uvesti u njihov svijet pa bi nam samim tim i neki njihovi potezi mogli biti puno jasniji. Ako neki budući premijer jednog dana nenadano odluči odstupiti sa funkcije s obrazloženjem u maniri Grunfa "bolje nečastan uzmak nego častan poraz" nećemo se iščuđavati kao da smo pali s Marsa i tvrditi da je čovjek poludio i da priča nebuloze. Ne, znat ćemo da čovjek voli radove Bunkera i Magnusa. Nije neka utjeha, ali i to je bolje obrazloženje od onoga koje smo dobili. Da smo samo tjedan dana ranije znali da se u iPod-u odbjeglog premijera Sanadera vrti pjesma grupe The Clash "Should I stay, or should I go" cijela Hrvatska ne bi ostala u šoku. Pripremili bi se za "veliki bijeg". Doduše, Sanader voli klape, pa smo trebali pripaziti na naslove kao što je "Odlazi brod" Klape Maslina.
Tko kaže da tabloidi ne pišu o relevantnim stvarima. Tabloidi bi mogli postati ključni element u predviđanju sljedećeg političkog poteza.
Ovu bi praksu trebalo uvesti na dnevnoj bazi kao uvid u trenutno psihičko stanje političara jer poznato je da je ono što slušamo odraz trenutnog raspoloženja. Treba odmah na početku provjeriti što sluša premijerka Jadranka Kosor jer ako se na playlisti nalaze naslovi kao što su "A šta da radim" grupe Azra, "Ne znam gdje sam" Songkillersa ili "Odustani" Majki, ne piše nam se dobro.
Hrvatska već neko vrijeme u sebi pjevuši "Jeb'o Vladu" Ede Maajke
U iščekivanju "velikog" i "ozbiljnog" rebalansa proračuna pripremamo soundtrack na čelu s "Radnička klasa odlazi u raj" grupe Haustor i "Bolje biti pijan nego star". Hrvatska već neko vrijeme u sebi pjevuši "Jeb'o Vladu" Ede Maajke, "Zašto te imam" Elementala i "Gazio si me" Natali Dizdar jer dosta im je hitova s prvog albuma Josipe Lisac kao što su "Plačem", "Ležaj od suza" i "Vjerujem ti sve". Naravno, to ne znači da mnogi od nas nisu u raspoloženju za "Neka te ništa ne brine" Prljavog Kazališta.
To je u načelu naša neslužbena himna (uz "Pamtim samo sretne dane", naravno) jer čak i kad se pobunimo dan započnemo s "Danas sam luda", do podneva smo na "Moderato Cantabile" da bi se sve u pravilu završilo sa "Pristao sam, bit ću sve što hoće".
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati