S NOVOM školskom godinom dolaze i nove generacije učenika, koje su istovremeno vrlo slične i vrlo različite u odnosu na one prije njih.

Da, svi se hvale time da je baš njihov razred bio najgori i prepričavaju kakve su psine izvodili pod velikim odmorom, ali od profesora je lako saznati da su sve to vidjeli i doživjeli puno puta. I dobro i loše. Ipak, vremena se mijenjaju, tako da u samo deset ili petnaest godina određene učeničke navike mogu potpuno nestati. Dosta njih iskorijenila je informatizacija u tandemu s mobitelima.

Neke od radnji u ovom tekstu su pomalo upitne pa preporučujem učenicima da se ne bave njima, a dušebrižnicima da ne pišu bijesne komentare kako Index kvari mladež. Samo se prisjećamo...

Trema prije roditeljskog sastanka

Tijekom zadnjeg desetljeća u školama se pojavila nova pošast za neuzorne učenike - e-imenik. Više ne postoji glomazna plava knjiga o kojoj ovisi hoćete li završiti u kazni nakon roditeljskog sastanka, nego su školarci prepušteni na milost i nemilost informatičkom sustavu.

Vinograd jedinica iz matematike i opomena zbog bacanja vodenih balona na satu sada dolaze roditeljima na mail. U stvarnom vremenu. Dakle, zabrane izlazaka i mlaćenje kuhačom (ako i ono nije izumrlo) sada se odvijaju blaže, ali češće.

Današnji školarci tako imaju i manje vremena za smisliti dobru izliku, čime je izbjegavanje zatvora i kuhače otežano. Ako ste jučer cijeli dan bili vani, a danas dobili topa iz fizike, teško ćete objasniti da ste za to već davno rekli i da sutra imate zakazan ispravak iz kojeg ćete dobiti 5.

Markiranje (bez da morate biti informatički genij)

E-imenik je svojom ažurnošću donio još jednu nedaću nestašnim poletarcima - roditeljima mailom dolazi obavijest kad njihovi Luka i Borna nisu u školi.

Prije su stvari bile puno jednostavnije. Satova krasopisa sjećaju se samo najstariji, ali ta disciplina je ostala živa i kod mlađih generacija: ako ste dovoljno dobro savladali rukopis svojih roditelja, mogli ste razrednici ljubazno objasniti da ste dobili neizdrživu glavobolju, afričku žutu groznicu i koleru upravo na dan ispita. Drugi dan je sve bilo super, ipak je medicina danas napredna.

Glumačka improvizacija pred doktorima također je posrnula na udaru digitalizacije, kao i osjećaj za estetiku. Oni koji su se školovali u vremenu blagostanja, između dolaska računala i e-imenika, imali su priliku naučiti i osnove grafičkog dizajna. 

Recept je bio jednostavan - nakon što vas više sile kazne zbog markiranja i stvarno dobijete proljev, mogli ste skenirati ispričnicu i mijenjati datume unedogled. Snalažljiviji su iz ovoga znali razviti i unosan biznis koji je, srećom po školstvo, pregazilo vrijeme.

Leksikoni

Oni ambiciozniji, koji su se ipak odlučili pojaviti u školi, mogli su vrijeme na satu hrvatskog kratiti popunjavanjem leksikona. Dijelovi o najdražoj boji i filmu bili su tu samo da se popune stranice i nikoga nije bilo briga za njih, ali nakon tih beskorisnih redaka došlo se do sočnih detalja.

Jedina pitanja zbog kojih se popunjavao leksikon bila su, po redoslijedu važnosti:

• Tko ti je simpatija?
• Tko ti je najbolji/a prijatelj/ica u razredu?
• Što misliš o vlasniku/ci leksikona?

Nakon što se vlasnik/ca leksikona idući dan izlaje o svemu što je žrtva unijela u ove tri rubrike, moglo se dogoditi bilo što - od šaptanja na hodnicima do masovne tučnjave u razredu. Do trećeg razreda svi shvate da je bolje ne remetiti svemirsku ravnotežu pa tada i leksikoni prestaju biti relevantni.

U današnje mobitelsko vrijeme papirnati leksikon je izgubio svaku svrhu i upotrebu - sve pikanterije o simpatijama i najboljim prijateljima preselile su se na društvene mreže, a ako su učenici dovoljno blesavi, tamo će ih i javno objaviti. Meni poslodavci bar nikad neće saznati da mi je najdraži bend bio Saša, Tin i Kedžo. Ups…

Grafoskop

Moderna tehnologija ipak je donijela jednu pobjedu učenicima - uz malo sreće nikad neće upoznati paklenu napravu koja je pojela pola malog odmora žrtvi zaduženoj da je donese u razred.

Kratko objašnjenje za one mlađe, koji su iz prethodnih pasusa iščitali da je nekad bilo bolje - nije. Grafoskop je, najjednostavnije rečeno, preteča Powerpoint prezentacije s projektorom koja je nekim čudom dočekala 21. stoljeće.

Nakon što je nesretni redar donio kutiju od desetak kila i sastavio aparaturu, profesor je na grafoskop postavljao prozirne folije s tekstom - one su se onda crnom magijom projicirale na ploču, a mi smo pisali.

Ključni nedostatak, osim što ste propustili novi trač i dvije tučnjave na odmoru, bile su upravo folije. Njih su najčešće sastavljali profesori koji su na svoj prvi radni dan dojahali na dinosauru - i nikad ih nisu mijenjali. Na kraju se na ploči vidjela smeđe-crna mrlja s naznakama hijeroglifa koji su tu jednom stajali.

Ipak, postojala je i jedna prednost: točka projekcije bila je na klupi umjesto na stropu. Zbog toga se nije trebalo penjati na stolac kako biste rukama projicirali falusne oblike na ploču, a svi znamo da je to nešto najurnebesnije što možete napraviti u petom osnovne.

Vodeni baloni, plastični pištolji, praćke… 

Vaša leksikonska simpatija trebala se zaljubiti u vas čim ste sastavili ruke u oblik pimpeka i stavili ih na grafoskop. Ako nekim čudom nije, postojali su i drugi načini da je impresionirate.

Starije generacije imale su špriherice i praćke iz kućne izrade, a oni rođeni osamdesetih i devedesetih revoluciju u vidu kineskih dućana. U toj oazi gume i plastike mogli su se pronaći divni predmeti zbog kojih su organi reda i mira godinama imali noćne more - što se tiče EU regulacija, za njih tada nisu čuli ni političari u saboru.

U hrvatskim školama tako su do kraja dvijetisućitih zaplijenjene ozbiljne količine plastičnih pištolja, brick game konzola, električnih žvakaća, smrdljivih bombi i ostalih po zdravlje opasnih užasa koji su ulazili u budžet za užinu. 

Svi ti arhaični načini zabave danas su se prenijeli u virtualni svijet. Čangrizavi starci će se pobuniti jer djeca samo bulje u ekrane - i mi bismo buljili u njih da smo ih imali. Dogodila se smjena generacija u kojoj klinci više ne ostaju bez oka zbog plastične puške, nego dobivaju dioptriju zbog puške iz videoigrica. Ima malo crnog humora u tome.