VJEROJATNO ste na društvenim mrežama primijetili ogromnu količinu umjetničkih portreta onih kojima više nije dovoljno samo bezbroj selfija, nego su to odlučili podići na višu razinu pa u svom liku uživaju i na ovaj način. Kao što vjerojatno već i znate, radi se o umjetnoj inteligenciji.

Ono za što su vam nekoć trebale godine prakse i rada, sada se može odraditi uz pomoć računala ili pametnog telefona. Portreti uistinu djeluju stvarno i kao da ih je radila prava osoba, umjetnik s odličnim okom za detalje. Stoga, se ne radi samo o samodopadnosti onih koji tehnologiju koriste u ove svrhe već i sasvim razumljivom interesu za time što je umjetna inteligencija u stanju učiniti. 

Masovnost pojave u isto je vrijeme potakla i raspravu oko uloge umjetne inteligencije u kreativnom procesu, a Rolling Stone pozabavio se ovom temom u novom članku koji se osvrće na sve prednosti, nedostatke i zamke ovog pristupa. 

Dobro ili loše?

U tjednu kada su se ova "umjetnička djela" prvi put počela pojavljivati, Lensa AI postao je viralna senzacija i ogromna stvar u svijetu AI aplikacija. Mediji su popratili njihov rad, ali i postavili mnoga pitanja što se primjene tiče. 

Naravno, kao i kod svake druge tehnologije, i ovdje imamo pomagalo koje samo po sebi nije ni dobro ni loše, već se sve svodi na to za što se koristi, kako se koristi i u kolikoj mjeri utječe na kreativni proces. 

Jedna od bitnih stvari koje treba naglasiti je to da umjetna inteligencija koristi algoritme kako bi u što kraćem vremenu prikupila što veću količinu referenci koje se poklapaju s traženim pojmovima. Tu se javlja prvi veliki problem. 

Kršenje autorskih prava

Ako vam proces nije poznat, inženjeri "treniraju" algoritme koji obrađuju ogromnu bazu fotografija, crteža i grafika koje koriste kao reference, a skupljaju ih s interneta. Međutim, to često rade bez izričitog dopuštenja umjetnika koji su te radove stvorili. Postavlja se pitanje krše li algoritmi zakone. 

Sudovi nemaju odgovore, ali uskoro će ih imati. 

Još jedno pitanje vezano je i za budućnost kreativnosti. Primjerice, želite li svoj portret u stilu Andyja Warhola i uz to na portretu želite vile, robote i automobile, umjetna inteligencija prekopat će internet, pronaći bezbroj referenci i servirati vam uvjerljivi konačni proizvod. A taj proizvod će iz godine u godinu postajati sve bolji.

Novo nas je oduvijek plašilo

Pronaći osobu koja to može učiniti u istom vremenu je doslovno nemoguća misija. Prvo pitanje koje će netko postaviti je kako će sve ovo utjecati na zaposlenje novih kreativaca, koji će postajati sve nepotrebniji. 

Oni drugi reći će da se samo moramo prilagoditi novonastaloj situaciji. Umjetna inteligencija pomoći će onima koji nemaju vještinu ni kapital da se približe ostvarenju svojih snova.

Mladi umjetnik koji sanjari o redateljskoj karijeri jednostavnije će stvoriti trailer koji će predstaviti producentima. Vlasnici manjih poslova lakše će stvoriti planove koje će predstaviti potencijalnim ulagačima, a umjetnici koji dizajniraju glavne likove koristit će AI kako bi se riješili posla povezanog sa stvaranjem pozadina. 

Jedna od takvih priča povezana je s novom videoigrom High on Life, koja je AI, između ostalog, koristila kako bi kreirala dijelove scenografije. Umanjuje li to njihov doprinos samoj igri, teško je reći. Tim više jer se radi o igri koja je zbrzala niz daleko bitnijih stvari.

No koristiti tehnologiju u svrhu manjih vizualnih zahvata i pomoći s ciljem ubrzanja procesa čini se kao sasvim prihvatljiva ideja. Sve ovo možemo usporediti s računalnim i klasičnim crtićima koji su rađeni sličicu po sličicu. Potonji je neusporedivo zahtjevniji proces u usporedbi s kojim računalni animirani filmovi djeluju gotovo kao varanje. 

Tu je i pitanje oslanjanja na algoritme kako bismo stvorili i prodali AI umjetnost. Podsjećamo, sve je ovo proizvod kolektivnih podataka, pa i tu dolazimo do problema. No o istom možemo govoriti svaki put kada čujemo pjesmu koja podsjeća na tri druge pjesme koje su više nego očito poslužile kao uzor. 

Možemo spomenuti i daljnje promicanje određenih standarda ljepote, heteronormativnih ideologija i sličnih pojava koje će dodatno dovoditi do homogenizacije. Osim toga, neke radikalne ideologije također mogu biti popularne, a algoritmi će se ravnati prema onome što je popularno. Ne bi bilo ni prvi ni posljednji put da je AI u rekordno kratkom vremenu ispalio ili stvorio nešto što je čisti rasizam. 

A kad smo već kod toga, pretjerano "čišćenje" od svega što je u ovom trenutku nepoželjno također je štetno. Cenzura je neopisivo štetna za kreativnost, a ovo će biti samo jedan u nizu primjera koji to ponovno dokazuju. Ukratko, AI će nam pokazati samo ono što želimo vidjeti, a to je također siguran put u stagnaciju.

Hoće li nas zamijeniti?

Ljudi su se oduvijek opirali novim oblicima izražavanja. Od Platona, koji je rekao da je usmena predaja važnija od pisane riječi, pa sve do već spomenutih crtića, koji u većoj slici ne samo da nisu umjetnički unazadili format nego su ga učinili još impresivnijim. Fotografije nisu zamijenile slike, filmovi nisu uništili kazalište, streaming servisi nisu ugasili kina, digitalna umjetnost nije zamijenila tradicionalnu, pa tako ni umjetna inteligencija neće zamijeniti ljudsku kreativnost. 

Za razliku od umjetne inteligencije, ljudi imaju sposobnost mijenjati i dodavati ljudskost onome što rade. Osim toga, AI je odraz nas samih. Algoritam ne može replicirati ono što smo proživjeli jer upravo ta iskustva utječu na inspiraciju. Može nam pomoći u radu, ali ne i zamijeniti nas. 

Razvijat će se, rasti i vjerojatno postati još bitniji u procesu stvaranja. I naravno, bit će to još jedna ogromna promjena na koju ćemo se morati naučiti i prilagoditi. Umjetna inteligencija je nešto od čega možete luditski strahovati ili se diviti onome što smo kao vrsta uspjeli postići.