NA PROČELJU Meštrovićeva paviljona uskoro će osvanuti instalacija umjetnice Nore Turato – jedno od najvažnijih i najvećih djela koje je ova međunarodno priznata autorica dosad realizirala u javnom prostoru. Riječ je o site-specific intervenciji u sklopu 60. zagrebačkog salona vizualnih umjetnosti, čija je ovogodišnja tema Koreografija za završnu liniju. Instalacija će biti i završni čin umjetničine serije pool7, započete muralom u bečkom Kunsthalleu i izložbom u amsterdamskom Stedelijku.

What?

Niste kulturnjaci i nejasno vam je o čemu govorimo? Ok, ajmo jednostavnije.

Uskoro, kad prođete kraj Meštrovićevog paviljona, zgrade koju svi znamo kao Džamiju, dočekat će vas jedno ogromno – Aaaaaaaaaaaaaaa!!!. Na zaštitnoj ovojnici paviljona, koji je zatvoren zbog obnove, umjetnica Nora Turato ispisat će najpoznatiji ljudski uzvik, a jednom dnevno, točno u podne, iz zgrade će se čuti i njegova audio verzija.

Instalacija je dio 60. zagrebačkog salona vizualnih umjetnosti i najveće je djelo koje je Turato dosad napravila u javnom prostoru u Europi. Njeno Aaaaaaaaaaaaaaa!!! nije samo fora natpis – to je i univerzalni izraz koji svi razumijemo, bez obzira na jezik ili kulturu.

"Htjeli smo da zgrada, iako zatvorena, ostane prisutna u životu grada. Turato je to postigla na najjednostavniji, ali i najsnažniji način – glasom", kažu iz HDLU-a, koji organizira salon pod kuriranjem KUĆĆA kolektiva.

Tko je Nora Turato?

Nora je rođena u Zagrebu, odrasla u Rijeci, a danas živi i radi u Amsterdamu. Umjetnički svijet odavno ju je stavio na mapu – izlagala je u njujorškom MoMA-i, pariškom Centre Pompidou, ICA-u u Londonu i Kunsthalleu u Beču. Poznata je po tome što spaja tipografiju, pop kulturu i spoken word, često koristeći isječke iz reklama, članaka ili interneta, pretvarajući ih u svojevrsne vizualne zvukove.

Povratak doma uz puno buke

Instalacija na paviljonu zapravo je i Noin prvi solo nastup u Zagrebu. Službeno se otvara 11. listopada 2025. i ostaje do kraja siječnja 2026. Dakle, puna tri mjeseca gradom će u podne odjekivati: "Aaaaaaa!!!".

Inače, Meštrovićev paviljon od početka 2025. prolazi kroz veliku obnovu i bit će zatvoren do kraja 2026. godine. Dok traje radovi, ovo Aaaaaaaaa! na njegovoj fasadi i iz zvučnika bit će svojevrsni podsjetnik da je zgrada i dalje tu – živa, glasna i namijenjena umjetnosti.

Dom hrvatskih likovnih umjetnika, poznat kao i Meštrovićev paviljon, jedan je od ključnih ostvarenja moderne hrvatske arhitekture. Autor idejnog projekta zgrade jest velikan hrvatske umjetnosti, kipar Ivan Meštrović. Impresivna, moderna rotonda s kolonadama i prostranom dvoranom oblikovana je za različite izložbene sadržaje i danas se smatra jedinstvenim primjerom moderne arhitekture.

Zgrada je inaugurirana 1938. izložbom Pola vijeka hrvatske umjetnosti, no zbog istaknutog položaja i monumentalnog izgleda ubrzo mijenja funkciju, političkom odlukom tijekom NDH postaje džamija (1941.–1944.), a nakon 2. svjetskog rata Muzej revolucije (1945.–1990.). Svaka prenamjena donosi prostorne intervencije: od betonskog svoda i minareta (arhitekti Zvonimir Požgaj i Stjepan Planić) do radikalne transformacije interijera koju izvodi Vjenceslav Richter. 

Devedesetih se zgrada vraća umjetnicima, a 2000-tih kreće prva obnova prema projektu Andrije Mutnjakovića kojom se zgrada počinje vraćati izvornom obliku. Danas, kao Meštrovićev paviljon, zgrada je prepoznatljiv simbol grada Zagreba i prostor za brojna suvremena umjetnička događanja i izložbe.