DA SE MJERI samo broj stanovnika, zagrebačka Mamutica, najveća stambena zgrada u Hrvatskoj i jedna od najvećih uopće u Europi, mogla bi postati svoj grad.

Ova socijalistička grdosija na istoku Novog Zagreba, kako je zovu mnogi, danas je dom za između 4.000 i 5.000 Zagrepčana. Lani su proslavili i 50. godinu od izgradnje, kada je Mamutica još za vrijeme Jugoslavije bila zamišljena kao rješenje problema stambenog zbrinjavanja građana.

Galerija

"Kad sam došao ovdje iz Trnja 1977., bilo mi je užasno. Došao sam u pustopoljinu gdje je bila jedna velika zgrada", priča nam njezin stanovnik Tomislav Dundović, koji je naposljetku ostao u Mamutici sve do danas, a punih 15 godina bio je i predstavnik suvlasnika jednog ulaza zgrade.

Život na platou

"Tijekom vremena provedenog ovdje, kvart ne bih mijenjao nikada - niti za Trg bana Josipa Jelačića", kaže. "Kad smo došli ovdje, djeca su igrala tenis i badminton jer nije bilo automobila, a sada ih ima previše, ali to je tako danas. Inače, imate sve na jednom mjestu."

Tomislav nije jedini koji dijeli ovakav stav. Unatoč uvriježenom mišljenju da život u Mamutici, kompleksu od devet zasebnih ulaza (šest u glavnoj zgradi plus tri u "maloj Mamutici s druge strane platoa) nije ugodan, oni koji zapravo žive ovdje s time se nimalo ne slažu.

"Imate dućane, svega ima na ovom platou. Ništa mi ne fali, ne mogu reći", kaže i umirovljenica iz drugog ulaza. "Sa susjedima se dobro slažem - oni ne vide mene, a ni ja njih."

Svjetlana Lokas, vlasnica frizerskog salona Gloss, koji se nalazi u uvučenom dijelu podnožja zgrade na južnoj strani, u Mamutici radi već 23 godine. Većinom joj, govori nam, dolaze domaći. "Dobro su me prihvatili", priča nam. "Slučajno sam krenula raditi ovdje, prije sam radila u Utrini pa su mi mušterije bile ovdje."

Klijentela je različita, od djece do starijih, priča nam ova dugogodišnja frizerka. Kriminala ima, kaže Svjetlana, a u njezin salon već su provalili u tri navrata. Šteta, srećom, nije bila velika.

Ispada ima svugdje

"Dobro je raditi ovdje, osim ponekih ispada, ali toga ima svugdje", kaže.

Osim Glossa, na drugoj strani je još jedan frizerski salon, a na platou su Konzum, dm, mesnica, Spar, teretana, Žabac, Mlinar, kafići… Onima kojima pak nešto zafali u sate kada trgovine ne rade, na raspolaganju su jajomat, medomat i kiosk-automat, što je od koristi i ostalim stanovnicima Travnog koji često navraćaju po namirnice. 

Osim toga, iako Mamutica ima nevjerojatnih 1169 stanova, stanovnici nam govore kako im domovi nisu skućeni. Stanovi su veličine od 40 pa sve do 130 kvadrata, a većina njih ima i balkone. Ispod platoa nalaze se i garaže koje, doduše u zapuštenom stanju, ipak koriste građanima makar kao skladište. 

Sve imaju, kažu nam stanovnici Mamutice, ali jedino što ih brine jest sve starije stanovništvo. "Mamutica je postala kao dom za one u poznim godinama, sve više ima starijih ljudi. Dolaze i mladi, ali ima puno stanova u kojima žive po jedna ili dvije osobe starije životne dobi", kaže Tomislav.

"S penzionerima nema problema"

Oni mlađi koji danas žive u Mamutici sasvim su zadovoljni svojim starijim susjedima.

"Fenomenalno je ovdje, preporučio bih svima", kaže nam mlađi stanar. "Na mom katu su samo penzioneri, s njima je bolje živjeti u zgradi jer su mirni i nema problema s njima." Na naše pitanje pojavljuju li se neki problemi u Mamutici koji se nigdje drugdje ne mogu dogoditi, mladić nam je odmahnuo rukom.

"Ma nema, to pričaju ljudi koji nisu bili nigdje drugdje. Neka odu u neku drugu europsku prijestolnicu pa neka vide kako im je tamo živjeti", kaže. Najmlađa na svom katu je i još jedna stanarka s kojom smo razgovarali. Ona živi na 18. katu, ujedno i najvišem u cijeloj zgradi.

Ostalima se čini distopijski

"Mladi koji nisu odrasli u Novom Zagrebu rijetko idealiziraju život ovdje, previše im je distopijski. Svi bježe u centar, iako su stanovi tamo sto puta nekvalitetniji nego ovdje", priča nam.

Iako živi na visini od skoro 60 metara, ova stanarka vjeruje da postoji puno više benefita života na najvišem katu nego što se smatra.

"Zapravo je to najbolji kat na kojem možete živjeti zbog lifta. Ako ste na sedmom katu, morate se voziti sve do vrha da biste se spustili u prizemlje. Ovako ste najbrže dolje ako ste na 18. katu", kaže pa dalje nabraja. "Osim toga, nemate nikoga iznad sebe da vam lupa, a mogu vidjeti i parking kad frendovi dolaze."

S godinama postala stijena

Jedan benefit koji i drugi stanari vole naglasiti jest sigurnost zgrade - Mamutica je jedna od rijetkih zgrada koja za vrijeme zagrebačkog potresa nije imala nikakva značajnija oštećenja. Tome svjedoči i Robert Ljubanović, predstavnik suvlasnika s broja 47.

"Beton nakon 40 godina postaje stijena, a naša Mamutica stara je 50 godina. Znači, s vremenom će biti samo čvršća", govori nam. Ljubanović na svom ulazu brine o 143 stana, tri poslovna prostora i oko 240 stanara. Zvuči zahtjevno, kažemo mu.

"Može biti zahtjevno, ali je užitak živjeti ovdje. Suprotno mišljenjima da je ovdje previše ljudi, to nije istina - stanovi su prekrasni, okruženje je lijepo, infrastruktura je odlična, imamo sve što nam treba", uvjerava nas Ljubanović, s čime se slažu i mlađi.

"Sav spektar ljudi živi u Mamutici - trebate odvjetnika, slikara ili dobavljača marihuane, svi su vjerojatno u Mamutici. Ako ostavite oglas na ulazu da nešto tražite, netko će se javiti", kažu.