MATEO Vacenovski, 23-godišnjak iz Vrbovca, vlasnik je automobila koji za njega nema cijenu. Riječ je o modelu Fiat Zastava 1300 iz 1976. godine, poznatijem kao "tristać", koji je puno više od prijevoznog sredstva - uspomena je na njegovog djeda. S Mateom smo razgovarali na vrbovečkoj manifestaciji Kaj su jeli naši stari.

Veza koja traje od djetinjstva

Priča o ovom automobilu počinje u Mateovom ranom djetinjstvu. Njegov djed, koji je nekoć vozio isti model službenog automobila, želio je da upravo takav automobil bude Mateov prvi. "Imao sam možda 14 godina, a možda i manje, bio sam četvrti razred osnovne škole", prisjeća se Mateo. Automobil su kupili od vojnog lica u Zagrebu i bio je u stanju koje je zahtijevalo potpunu restauraciju.

Restauracija je trajala oko dvije godine i predstavljala je velik izazov. "Najveći problem bili su dijelovi. Nabavljali smo ih iz Srbije i trebalo je vremena i poznanstava da se pronađu lajsne koje su nedostajale", objašnjava Mateo. Dodaje kako je automobil u sadašnjem, obnovljenom stanju već dvanaestak godina.

Uspomena bez cijene

Iako je automobil danas u voznom stanju, Mateo ga koristi za kraće relacije. "Vozim ga tu po Vrbovcu, nije za daljnje staze", kaže. Na pitanje o potrošnji odgovara da je velika, ali i dodaje kako se to ne pita ako se takav automobil voli. Sentimentalna vrijednost je ipak ono što ovaj automobil čini jedinstvenim. "Djed je umro i to je ostalo meni. To je moja uspomena", ističe Mateo te odlučno zaključuje da o prodaji nema govora. "Nema to cijenu. Nema. Ni za milijun eura."