Foto: Instagram

RAZLIČITE kulture i religije imaju različita tumačenja smrti i zagrobnog života, a svaka zajednica gotovo jedinstven način ukapanja mrtvih. Iako se u civiliziranom svijetu mrtvi ukapaju ili kremiraju, na našem planetu postoje rituali koji doslovno lede krv u žilama.

Iako nikome nije lako prihvatiti da će umrijeti, puno je lakše znati da vas barem neće pojesti strvinari ili da vas neće svake godine vaditi iz groba zbog tuširanja.

Famadihana je običaj koji se prakticira na Madagaskaru. Obitelj preminulog vadi njegove ostatke iz grobnice godinama nakon smrti te mu oblače novu odjeću te s truplom plešu oko grobnice uz glazbu uživo. Na ovaj način se žele prisjetiti pokojnog i odati mu počast.

Lijesovi koji vise na visokim liticama nisu rijedak prizor u Kini. Ovaj običaj prakticiralo je visoko plemstvo, a sve u cilju da njihovi mrtvi budu što bliže nebu, pa tako i raju.

Jedno indijsko pleme, pak, svoje mrtve okupa i odjene u čistu odjeću te postavlja na vrh hrama kako bi ih mrtve pojeli strvinari. Na ovaj način žele da se mrtvac potpuno oslobodi fizičkog djela osobnosti i postane potpuno duhovno biće.

Srvinari mrtve jedu i na Tibetu i u Mongoliji, ali u još bizarnijem ritualu. Naime, nakon što čovjek umre, njegovi bližnji ga isjeku na sitne dijelove, te komade mesa i kostiju razbacaju po planini da ih se dohvate strvinari. Ovaj običaj prakticiraju budisti i vjeruju da se ljudsko tijelo ne treba čuvati jer je ono samo ljuštura u kojoj stanuje duh.

Stara tradicija u hinduizmu nalaže da se udovica sama zapali nakon što joj umre muž. Time pokazuje svoju žalost za suprugom, a običaj je objašnjen činjenicom da "žena bez muža nema što raditi na ovom svijetu".