KADA sam radio na knjizi Rijeke Hrvatske, a potom i na istoimenom filmu, imao sam privilegiju proći neke od najdivljijih, ali ujedno i najčudesnijih krajolika u Hrvatskoj. Rijeka Krupa definitivno je bila vrhunac svega. Dugačka je samo sedam kilometara, ali pruža mnogo više nego neka deset puta duža ravničarska rijeka, degradirana u beživotni kanal. Ona je biser krša, oaza u kamenjaru. Uvijek volim reći, da vas netko otme, zatvorenih očiju ubaci u avion koji vas odbaci i izbaci na Krupu, čovjek ne bi na prvu mogao reći nalazi se negdje u Africi ili Australiji. No, iskusno oko brzo bi prepoznalo naš krš: surovi kanjon, predivni slapovi, sedrene barijere i protočna jezera. S dozvolom parka prirode Velebit, zaputio sam se u istraživanje ove rijeke!

Posljednji mlin

Općenito je fascinantna prisutnost vode u kršu. Krupa izbija iz bezvodnog surovog krajolika podno najjužnijeg kraka moćnog Velebita. Ljeti voda probija tek tu i tamo, ali u proljeće suklja kad se na Velebitu tope snjegovi. Putovi vode u kršu skriveni su od pogleda ljudi, a pod našim nogama teku i cijele rijeke koje izbijaju na vrelima. Tu su izdašnost davno otkrili ljudi i preusmjeravali tekuće blago na male vrtove i mlinice. Danas se vrti još jedino Urošev mlin kod ceste, a iz njegove ljupke kamene građe pršti voda pa kao da je i sam dio jedne od izvorskih stijena. Koji kilometar nizvodno, rijeka se širi u prostrano polje. Uz rub polja su pravoslavni monasi još u 14. stoljeću izgradili manastir koji se održao proteklih stoljeća. Štoviše, nedavno je pod budnim okom restauratora obnovljen stari kameni most. Cijelo zdanje sada je savršeno uklopljeno u okoliš, a putnik namjernik može se odmoriti i okrijepiti u sjeni drveća uz šum vode. Potom rijeka ulazi u divovski kanjon.

Zelena oaza u kamenjaru

Krupa je isprekidana sa slapovima koje se prelijevaju preko prirodne barijere, gdje voda šušti, buči, a kapljice pršte na sve strane. Dakako, radi se o sedri koja je pomalo rasla u uskovitlanoj smjesi zraka i vode pune otopljenih soli kalcijevog karbonata, potpomognute mahovinama. Kako je rasla, sedra je naginjala prema dolje poput isplaženog jezika, geolozi su ih nazvali bradama, zavjesama, ali dalo bi se tu upotrijebiti još nekoliko naziva.

 
Gdje nema slapova, rijeka je spora, gotovo da i ne teče. Sedrene barijere usporile su rijeku i stvorile protočna jezera, baš kao i na Plitvičkim jezerima. Stoga gdje god je manja dubina raste lopoč, trska i slične močvarne biljke, odmah do grubog kamena, tu usred kamenitog dalmatinskog zaleđa! Krupa je zelena oaza usred kamenjara na kojem se čovjek može polomiti na oštroj stijeni, porezati na trn kakve škrte biljke, gdje nemilosrdno sunce isušuje svaku kap vode.

Spoj dvaju kanjona

U kanjon Krupe otvara se drugi kanjon, još impozantniji - kanjon Krnjeze. I to je jedan od najkraćih vodotokova – svega nekoliko stotina metara dijeli ušće od izvora ove rječice. Krnjeza izvire u maloj pećini na samom vrhu kanjona, iz zelenog jezerca u vječnoj polusjeni. Kao čudovište, čeka da ga probude kiše i da se raspali bujicom. Ljeti, voda pomalo curi podzemljem do rijeke.

Na jednom mjestu Krupa se prelijeva preko prirodnih sedrenih terasa, njih ukupno devet, pa se i slapište zove Deveterac. Već na sljedećem slapu, bujna trska, vrbe i smokve skrivaju most. Ljudi još pričaju legendu o zaljubljenom mladiću Kudi koji je premostio rijeku da bi stigao do svoje ljubljene. Ne zna se je li to istina ili ne, ali nepoznati stari majstori spojili su dvije obale preko dvanaest malih lukova koristeći kamen i rezane sedrene blokove. Nastao je izvrstan spoj prirode i kulture - Kudin most. On je nekad je bio iznimno važan ljudima za putovanje i prijenos robe, a možda i za ljubav, ali stari majstori nisu ni sanjali kakav su izvrstan spoj prirode i kulture sagradili.

Plitvice u malom
 
Iza još jednog slapa je rijeka izgubila obličje, nastaje neravan krajolik nabacan rukom sedre. Slobodna voda suzila se na sredinu, sa strana su je grčevito stisnule vrbe, ali i kroz njih sa svih strana probija voda, još divljija nego inače. Ovo su Plitvice u malom, samo usred surovog  ambijenta golih stijena kanjona. Ovo je savršena prilika za istraživanje skrivenog svijeta ispod vode. To je zeleni svijet u zagrljaju mrzle vode. Oko slapa svugdje kapa, pršti, nosi, kao u ogromnoj veš mašini. Malo podalje, u mirnijem dijelu, dno je prava džungla vodenog bilja. Stabljike lopoča uzdižu se kao stabla iz vodene šikare. Jato ribica pliva oko njih, neke od njih su endemi koje ne dolaze nigdje drugdje na svijetu. Nevjerojatna je to raskoš kakve se ne bi postidjeli ni najpoznatiji botanički vrtovi.

 
Uskoro se u kanjonu otvara ulaz u drugu rijeku, Zrmanju, poznatu po raftingu. Tek malo iza ušća je veličanstveni Veliki buk, slap od desetak metara, usred isto tako impresivnog kanjona i divljine, ali to je već druga priča...

Za kraj mali ispravak – greškom je u prošloj kolumni o Velebitu objavljen stari video. Uživajte još malo u Velebitu, podno kojeg konačno i izvire čarobna rijeka Krupa.