DOK SE VEĆINA ljudi na novom poslu trudi ostaviti dobar dojam, visoko inteligentni pojedinci ponekad se teško nose s činjenicom da su, slikovito rečeno, "novi u igri". Normalno je osjećati tjeskobu i druge emocije pri promjeni radnog mjesta, no kod osoba s visokom inteligencijom to može biti izraženije. Naime, oni često doživljavaju i dodatnu, neugodnu emociju koja cijelo iskustvo čini još težim - sram, piše YourTango.

Pritisak dokazivanja i osjećaj srama

Prema Dani Doswell, stručnjakinji za živčani sustav, disregulacija koju uzrokuje početak novog posla kod visoko inteligentnih ljudi može se manifestirati kao sram, što negativno utječe na njihovo zdravlje, dobrobit, pa čak i na sam posao.

Umjesto da se osjećaju sigurno u procesu učenja kao novi zaposlenici, mnogi od njih osjećaju pritisak da se dokažu kolegama i nadređenima. To proizlazi iz činjenice da su mnogi visoko inteligentni ljudi ujedno i, kako ih Doswell naziva, "visokofunkcionalno disregulirane" osobe.

Za takvu osobu, biti početnik u nečemu može djelovati destabilizirajuće. Doswell navodi da visoko inteligentni ljudi utjehu pronalaze u tome što su navikli biti najbolji u svemu. Proces ponovnog učenja ili činjenje pogrešaka tijekom prilagodbe izaziva sram, zbog čega im snalaženje u novoj radnoj kulturi i povezivanje s kolegama postaje iznimno neugodno.

Potreba za stalnom "uključenošću" pogoršava situaciju

Visoko inteligentni novi zaposlenici obično osjećaju potrebu da budu stalno "uključeni", što samo pojačava njihov osjećaj srama. Doswell objašnjava: "Biti početnik može biti vrlo stresno za živčani sustav i stvoriti okruženje u kojem se morate osjećati sigurno tako da ste neprestano 'uključeni'."

Bilo da su toga svjesni ili ne, razina stresa i produktivnost tima mogu ovisiti o kompetenciji novog člana, što dodatno povećava teret koji osjeća. Istraživanje iz 2022. objavljeno u časopisu Journal of Environmental Research and Public Health ukazuje na to da je usklađivanje razine kompetencija među kolegama jedan od načina za stvaranje manje stresnog radnog okruženja.

Naravno, to nije uvijek moguće, zbog čega novi zaposlenici osjećaju da moraju ispuniti očekivanja iskusnijih kolega. Tu na scenu stupa sram.

"Sram na kraju ulazi u jednadžbu", pojasnila je Doswell. "On je u suštini pritisak koji vas drži 'uključenima'. To je kao da mislite: 'Ako ovi ljudi ne vide da mogu stalno raditi na ovoj razini, nisam vrijedan sigurnosti, ljubavi i povezanosti'."

Začarani krug dokazivanja i narušeno samopoštovanje

Visoko inteligentni ljudi tako ostaju zarobljeni u ciklusu dokazivanja, što se može pogoršati velikim korakom poput novog posla. Terapeut John Kim kaže: "Želimo dokazati da vrijedimo. A dokazati to jednom nije dovoljno. Potrebna nam je stalna potvrda." Dodaje kako se to, međutim, može pretvoriti u prepreku koja ljudima onemogućuje da iskoriste svoj puni potencijal.

Ipak, visoko inteligentni ljudi to doživljavaju nešto drugačije. Dok je za prosječnog zaposlenika stresno biti stalno "uključen" kako bi zadovoljio šefove i kolege, visoko inteligentne osobe to stanje smatraju sigurnim prostorom. Njihovu sigurnost i stabilnost na radnom mjestu potiču upravo pritisak srama i potreba za potvrdom od drugih.

U tom ciklusu prožetom sramom neizbježno dolazi do narušavanja samopoštovanja. U drugom videu Doswell je rekla: "To znači da je vaš živčani sustav disreguliran. Sram pogađa samu razinu vašeg identiteta i negativno utječe na odnos koji imate sa samim sobom."

Dobro obavljen posao i izvršavanje zadataka mogu biti ispunjavajući sami po sebi, ali to nije dovoljno za ljude koji neprestano traže vanjsku potvrdu.

Doswell je objasnila da iscjeljivanje ovog ciklusa srama nije jednostavno poput promjene načina razmišljanja. "To znači temeljito se pozabaviti ulogom koju je sram dosad imao kao vaš mehanizam suočavanja. Morate postati sposobni za suosjećajno ispravljanje vlastitih pogrešaka", rekla je. To je dobar podsjetnik za sve, bez obzira na njihov radni status.