Foto: Press

U JEDNOJ od epizoda legendarnog stripa "Calvin & Hobbes", šestogodišnji Calvin s mamom uživa u hamburgeru i pita je radi li se hamburger od mesa ljudi iz Hamburga na što mu ona odgovara: "Naravno da ne! To je mljevena govedina". Calvin šokirano pogleda u hamburger i govori: "Jedem kravu?! Mislim da ne mogu ovo dovršiti".

Ovo se pitanje savršeno bavi moralnom dvojbom jedenja mesa i činjenicom da većina ljudi bez previše razmišljanja proždire sve vrste svjesnih bića.

Iako možda djeluje kao pitanje s očitim odgovorom, zašto je toliko ljudi spremno prihvatiti činjenicu da je u redu pojesti prase ili kravu, a tako odbojno i nezamislivo učiniti isto sa psom?

Pseće meso potpuno je legalno u Kini, a ta praksa u ovim krajevima izaziva sveopću zgroženost javnosti koja se na sam spomen pojedenih pasa baca na pisanje komentara u kojima detaljno izlažu svoje krvoločne planove masakriranja svih onih koji su naudili jadnim životinjama.

Neki će reći da je odgovor na pitanje jednostavan i da je pas "čovjekov najbolji prijatelj", a mljeveno meso i slanina "božji dar s neba".

Jesu li svinje i krave manje vrijedne?

Pripitomljavanje i ukusi na stranu, ako govorimo o inteligenciji, svinje su daleko pametnije od pasa, a krave su također inteligentne životinje koje imaju gotovo savršeno dugoročno pamćenje, sposobne su povezati se s ljudima, naljutiti se pa čak i oplakivati smrt.

Stoga, tko je točno i kada odlučio da su svinje i krave prihvatljivi izbor za klanje, a psi na meniju nezamislivi zločin koji treba kažnjavati smrću? Zašto neke životinje volimo, a neke ne?

Prema novom istraživanju, ovaj moralni paradoks sami smo stvorili zahvaljujući našoj nevjerojatnoj sposobnosti poricanja.

Britanska studija objavljena u časopisu Social Psychological and Personality Science, djelo je psihologa Jareda Piazze sa sveučilišta Lancaster i Stevea Loughana sa sveučilišta Edinburgh. Ispitivali su skupinu mesojeda o njihovim prehrambenim navikama koristeći inteligenciju životinja koje jedu kao odlučujući faktor.

Kako bi ustanovili da je inteligencija nešto što ljudi vrednuju pri izboru hrane, Piazza i Loughan počeli su ispitanicama predstavljati niz izmišljenih vrsta s drugih planeta. Ukupno 93,5% ispitanika reklo je da nikada ne bi pojelo pripadnika inteligentne vrste dok je samo 60.7% izjavilo da bi se usprotivilo jedenju neinteligentnih bića.

Nažalost, priča se malo raspala u trenutku kada su trebali odlučili između jedenja svinja i tapira, životinja koje su podjednako inteligentne kao i mnoge izmišljene vrste. Sveukupno, svinje su imale niže rezultate nego druge vrste.

Zašto? Odgovara nam!

Zaključak znanstvenika je da ljudi u stvarnosti cijene inteligenciju bića samo onda kad im to odgovara.

To nije novo otkriće. Štoviše, brojna su istraživanja pokazala da su ljudi u stanju prihvatiti dva ili čak više stavova koji su potpuno kontradiktorni njihovim uvjerenjima i sustavu vrijednosti, a to čine kako bi izbjegli mentalni stres i kognitivnu disonancu. Zaključak je - postoji "mesni paradoks".

"Stvaramo moralna uvjerenje iz ovog ili onog razloga, a zatim počinjemo racionalizirati, stvarajući klimavu fasadu", piše Jesse Singal u New York Magazineu, opisujući čin stvaranja kognitivne disonance vezano za studiju.

Postoji nekoliko popularnih opravdanja (osim inteligencije) čime opravdavamo naše odluke vezane za jedenje i nejedenje mesa:

- to nije prirodno
- kako može biti pogrešno, ako je to normalni dio našeg društva?
- trebamo meso da bismo se prehranili
- ukusno je

Volimo da stvari ostanu kave jesu... I to je loše

Ako iz svega ovog možemo izvući jedan zaključak onda je to da ljudi voli stvari takve kakve jesu. No, postoji još jedan razlog zašto bi ljudi trebali ozbiljno razmisliti o svojim navikama - klimatske promjene.

Prošle godine, izvještaj IPCC-a (Intergovernmental Panel on Climate Change) navodi da će eksponencijalna potražnja za mesom na mjestima kao što je Kina s vremenom dovesti do porasta temperature od dva Celzijeva stupnja na globalnoj razini. Chatham House u svojoj je studiji akođe naveo da će do 2050. konzumacija mesa porasti za 75% i da je nemoguće da će porast temperature u svijetu biti moguće zadržati ispod dva stupnja ne promijenimo li svoje prehrambene navike povezane s mesom i mliječnim proizvodima.

Dakle, postavlja se pitanje. Kako promijeniti naše navike?

"Volim tijekom večere ljudima postaviti pitanje koga jedemo, a ne što jedemo", govori profesor Marc Bekoff, evolucijski biolog sa sveučilišta u Coloradu i autor knjige "Rewilding Our Hearts: Building Pathways of Compassion and Coexistence". To možda djeluje kao pomalo čudno pitanje, ali zapravo je dobar način preusmjeravanja ljudske svijesti prema stvarnosti hrane koja se nalazi na njihovim tanjurima.

Vaš odrezak jednom je bio dio jedinstvenog živućeg bića, nekog s emocijama i osobnošću.

Poricanje ili redukcija?

Nekima će ovo možda zazvučati pretenciozno, ali teško je ne složiti se s tim. Naravno, mesojedi će se rado pobuniti protiv ove izjave i ekspresno racionalizati ono što čine. Bekoff tu podvrstu ljudi naziva "Homo denialus". S druge strane, složiti se s njegovim stavom, ne promijeniti navike i priznati da postoji problem također je korak u dobrom smjeru.

"Ljudi žele promijeniti stanje stvari, ali ne mogu ili ne žele postati vegani i vegetarijanci", govori Brian Kateman, osnivač pokreta koji se zalaže za smanjeni unos mesa. On smatra da je riječ o dobroj prijelaznoj odluci jer svjestan je da se kod mnogih mesojeda radi o golemoj promjeni i da mora postojati barem polovično rješenje. To rješenje je smanjeni unos mesa.

Kako postati "reduktarijanac"? Jednostavno. Ne jedite meso barem jednom tjedno. Kateman vjeruje da postoji potreba za promjenom i prihvaćanjem činjenice da smo nesavršeni i da je moguće pronaći srednji put, a to će kao posljedicu imati društvo koje se polagano mijenja nabolje.

Piazza se slaže s tim: "Jedno od mogućih rješenja trenutno ispitujem u svojem laboratoriju. Pokušavam doznati je li samouvjeravanjem moguće nadvladati tendenciju da na svaku informaciju o životinjama koje konzumiramo reagiramo defenzivno". On smatra da je moguće promijeniti stav mesojeda tako da ih se upozna s konceptom smanjivanja unosa mesnih proizvoda.

"Rezultati su obećavajući, ali pred nama je dug put", zaključuje Piazza.

A to ima smisla jer poricanje je jedan od naših najmoćnijih oruđa u opravdanju ili odbijanju bilo čega, pa čak i samog poricanja.

"Nije to poricanje, samo sam izbirljiv oko stvarnosti koju prihvaćam", napisao je svojevremeno autor "Calvina i Hobbesa", Bill Watterson.