DJECA odgojena 60-ih, 70-ih i 80-ih godina naučila su biti neovisna na teži način, često prepuštena sama sebi da riješe svakodnevne izazove. Usporedba s današnjim generacijama pokazuje koliko se djetinjstvo promijenilo - ne zato što su današnja djeca nesposobna, već zato što je svijet u kojem odrastaju drugačiji i često zahtijeva veći angažman roditelja.

Donosimo deset osnovnih vještina i zadataka s kojima su se nekadašnja djeca nosila samostalno, piše YourTango.

1. Izmišljanje vlastite zabave

Djeca su se nekoć s prijateljima nalazila uživo, a ako im je bilo dosadno, morali su sami smisliti čime će se zabaviti. Taj je proces poticao kreativnost. Ako bi im neka igra dosadila, morali su osmisliti novu u kojoj će svi uživati. Danas djeca inspiraciju za zabavu mogu potražiti na internetu, a uz vlastite pametne uređaje i videoigre sa zadanim scenarijima, zabava je dostupna satima bez potrebe da se cijela igra osmisli od nule.

2. Samostalno kretanje po gradu

Snalaženje u vlastitom gradu ili kvartu vještina je koju su djeca prije usvajala vozeći bicikl. Kroz vlastite pogreške učili su koje su rute najsigurnije i najbrže. Danas, međutim, djeca imaju sve manje prilika za samostalno kretanje. Istraživanja pokazuju značajan pad broja djece koja pješače ili voze bicikl u školu. Roditelji su oprezniji, osobito u područjima s gustim prometom, zbog čega djeca rjeđe imaju priliku upoznati svoje susjedstvo.

3. Pisanje zadaće bez umjetne inteligencije

Pojavom umjetne inteligencije promijenio se način na koji djeca uče. Neki se danas oslanjaju na ChatGPT za pisanje eseja ili sažimanje lektire, a koriste ga i za rješavanje zadataka iz matematike. Prijašnje generacije morale su same dolaziti do informacija, često provodeći sate u knjižnicama, čitajući i vježbajući gradivo. Iako su i tada tražili pomoć roditelja, morali su uložiti znatno više vremena u samostalan rad kako bi svladali gradivo, što je stvaralo pritisak da se temeljni koncepti doista i nauče.

4. Dogovori za druženje bez mobitela

U vrijeme kada je većina kućanstava imala samo jedan fiksni telefon, koji su često koristili roditelji, djeca nisu uvijek mogla nazvati prijatelje. Da bi se družili, morali su izaći van, otići do prijateljeve kuće i jednostavno pozvoniti na vrata. Danas je takvo nenajavljeno pojavljivanje rijetkost. Djeca se često oslanjaju na roditelje da putem poruka ili poziva dogovore druženje s njihovim prijateljima.

5. Planiranje budućnosti

Svijet se brzo mijenja, a budućnost je neizvjesna. Neke poslove zamijenit će umjetna inteligencija, a društvo postaje sve više digitalizirano. To kod djece stvara nesigurnost oko planiranja karijere, zbog čega se za savjete o fakultetu, poslovima i financijama oslanjaju na iskustvo roditelja. Uz to, troškovi života znatno su porasli, pa mnogi mladi i nakon zaposlenja trebaju financijsku pomoć roditelja jer im početne plaće nisu dovoljne za samostalan život.

6. Samostalna priprema hrane

Zahvaljujući brojnim aplikacijama za dostavu, hrana je udaljena tek nekoliko klikova. Mnogi se, pa tako i djeca, oslanjaju na te usluge za svakodnevne obroke. Djeca koja odrastaju uz dostavu možda nikada ne nauče kuhati i ovise o roditeljima da im naruče hranu. Generacije odrasle 60-ih, 70-ih i 80-ih nisu imale tu mogućnost, već su morale naučiti same pripremiti barem jednostavne obroke i grickalice, što im je gradilo samopouzdanje i osjećaj neovisnosti.

7. Posuđivanje knjiga u knjižnici

Djeca su nekad redovito posjećivala knjižnice i pretraživala police kako bi pronašla knjige koje ih zanimaju. To im je pomoglo da otkriju priče koje zaokupljaju njihovu pažnju. Danas je posjećenost knjižnica u padu. Bez mogućnosti lutanja među policama, djeca teže pronalaze štivo po svom ukusu i često se oslanjaju na roditelje da im preporuče ili online naruče knjige, čak i one potrebne za školu.

8. Potraga za prvim poslom

Traženje posla nekad je izgledalo drugačije. Tinejdžeri su često osobno obilazili trgovine i ostavljali životopise ili su oglase pronalazili u lokalnim novinama. Danas je manje tinejdžera zaposleno nego krajem 70-ih, a poslodavci su zbog većeg broja kandidata postali izbirljiviji. Zbog toga djeca danas često trebaju pomoć roditelja pri traženju posla, od savjeta koje internetske stranice koristiti do pomoći u sastavljanju prijave kako bi se istaknuli.

9. Neformalno bavljenje sportom

Parkovi i igrališta nekad su bili mjesta za spontane igre s prijateljima. Djeca su se okupljala i bez prethodnog plana igrala nogomet ili graničara. Te igre nisu bile strukturirane i nisu ovisile o roditeljima. Danas djeca rjeđe provode vrijeme u parkovima i sportom se uglavnom bave u formalnim klubovima. To znači da ovise o roditeljima koji ih moraju upisati u tim, kupiti im opremu i voziti na treninge i utakmice.

10. Snalaženje s kućnom tehnologijom

Tehnologija se nekad mijenjala sporije. Većina djece znala je rukovati žičanim telefonom ili televizorom u kući. Danas se tehnologija koristi za sve - od učenja do igre. Učitelji se oslanjaju na e-udžbenike, a djeca se s prijateljima igraju online. Budući da je moderna tehnologija povezana sa školskim računima, aplikacijama, lozinkama, plaćanjima i roditeljskim nadzorom, djeci je često potrebna pomoć odraslih kako bi je ispravno koristila.