STEREOTIP o najstarijoj djeci kao najzrelijima i najozbiljnijima opće je poznat, no redoslijed rođenja u obitelji oblikuje nas na puno dubljoj razini. Uloge koje preuzimamo u djetinjstvu definiraju kakve ćemo osobe postati i, što je ključno, kako ćemo se ponašati u odrasloj dobi, piše YourTango.

Teško traže pomoć

Najstarija djeca odrastaju s očekivanjem da su ona o kojima se roditelji ne moraju brinuti. Pretpostavka je da kao najstariji moraju biti pametniji i zreliji. Iako to nije uvijek istina i vjerujem da je starijoj braći i sestrama pomoć jednako potrebna, ta se osobina često prenosi u odraslu dob.

Možda ste i sami najstarije dijete pa se u ovome prepoznajete. Svako najstarije dijete koje poznajem osoba je kojoj se drugi obraćaju za pomoć, a rijetko tko se sjeti pitati treba li njemu nešto. Tu dinamiku primjećujem čak i u vlastitoj obitelji. Kada se naviknete da se drugi oslanjaju na vas, teško je preokrenuti ulogu i zatražiti podršku.

Sklonost perfekcionizmu

Tijekom odrastanja, najstarija djeca internaliziraju mnoga očekivanja koja su im nametnuta, a većina se odnosi na odgovornost i brigu za druge.

Kada ste navikli da se od vas očekuje poštivanje određenog standarda, lako se razvije sklonost perfekcionizmu. Zbog toga se javlja potreba da se svaki zadatak obavi savršeno i da se zadovolje visoki kriteriji koje ste si sami postavili.

Strogi su prema sebi

Kada postanete stariji brat ili sestra, često dobijete zadatak da budete uzor mlađima. Vaš je posao postaviti dobar primjer. Odrastanje s takvom vrstom odgovornosti može vas učiniti strožima prema sebi nego što su to osobe bez tog pritiska. To se ne odnosi samo na obiteljske situacije.

Kao odrasla osoba, možda osjećate krivnju jer niste ustali na trening u šest ujutro ili zato što ste zakasnili pet minuta na posao. Kada vam u djetinjstvu stalno govore da morate biti bolji, ta se očekivanja preliju i u odrasli život. Čak i kada vas nitko drugi ne pritišće, sami nastavljate postavljati visoke standarde.

Tuđe potrebe stavljaju ispred svojih

Osim što su strogi prema sebi, najstarija djeca često stavljaju druge na prvo mjesto. Tijekom odrastanja, roditelji obično prebacuju više odgovornosti na stariju djecu, osobito u čuvanju mlađih. To nekad prelazi u oblik roditeljske uloge, što je zaseban problem. No, i svakodnevne obveze, poput čuvanja mlađe braće i sestara navečer ili vožnje u školu, stvaraju takvu dinamiku.

Tako se naviknete stavljati tuđe potrebe ispred vlastitih, a s tom praksom nastavljate i kada odrastete. Postajete osoba koja nudi pomoć, provjerava jesu li svi dobro i brine se za druge prije nego što uopće pomisli na sebe.

Prirodno preuzimaju inicijativu

Iako su najstarija djeca često samokritična i teško traže pomoć, takva ih iskustva pripremaju za preuzimanje vodstva. Zbog toga u odrasloj dobi mogu biti izvrsni lideri.

Navikli su donositi odluke i usmjeravati druge. To se prenosi i u odraslu dob, bilo da se radi o vođenju poslovnog projekta ili odabiru restorana za večeru. Za najstarije dijete, kontrola nad situacijom prirodan je i poznat osjećaj.

Zadirkuju one koje vole

A sada nešto što moj stariji brat obožava. Najstarija braća i sestre gotovo su uvijek majstori u zadirkivanju. Točno znaju kako isprovocirati mlađe i koriste to kad god stignu. Prema mom iskustvu, ta osobina definitivno ostaje i u odrasloj dobi.

Kao odrasli, to isto možete raditi prijateljima ili partneru - zaigrano ih zadirkivati ili dobaciti komentar samo da izazovete reakciju. Možda je zadirkivanje postalo vaš način pokazivanja ljubavi. Iako je to obično bezazlena zabava, onima koji su na meti takvo ponašanje može biti prilično iritantno.