Foto: Shutterstock

DONOSIMO činjenice o prehrani djece koje će vam možda otvoriti oči i smiriti vas oko problema prehrane vašeg djeteta. Glavni moto: ništa na silu, sve u dogovoru i s mnogo strpljenja!

Nemojte iz dobrih namjera držati djeci predavanja o zdravoj prehrani. Ona su dosadna i djeca su sklona činiti upravo suprotno. Sam spoj riječi "zdrava" i "hrana" izazivaju otpor kod djece. I kad ih pitate što najviše vole jesti gotovo uvijek ističu ono za što znaju da je "nezdravo". Tako povezuju neukusno sa "zdravom" hranom i "ukusno" s "nezdravom" hranom te još gore obično je "zdravo" ono što ih roditelji prisiljavaju da jedu.

Hamburger ima oko 240 kcal. Nije problem ako ga dijete povremeno pojede, ali je problem ako pojede više puta u tjednu meni brze hrane. Puno je bitnije sagledati cjelokupnu prehranu djeteta koja će dugoročno djetetu osigurati zdravlje. Ona povremeno može sadržavati i hamburger i krumpiriće i slatkiše, ali svakako mora sadržavati i mnogo voća i povrća te raznovrsnosti i uravnoteženosti.

Prevelika konzumacija slatkiša neće uvijek dovesti do pokvarenih zubi. Bitnija je redovita higijena koja sprečava karijes, a puno slatkiša u djetetovoj prehrani ne treba sprečavati izgovorom da će se djetetu pokvariti zubi jer dijete koje ih uredno pere imat će dobre zube i zaključiti da su slatkiši zdravi.

Općenito je loše dijeliti hranu na "zdravu" i "nezdravu". Ne treba djeci govoriti da je nešto "zdravo" ili "nezdravo", nego pričajte o bojama. Primjerice na tanjuru nema dovoljno boja i to je dosadno jelo.

To što dijete odjednom izjavi da ne voli rajčice, a do tada ih je jelo, ne znači da je s rajčicama gotovo. Ne hvatajte se za takve rečenice koje imaju funkciju privući pažnju roditelja ili izazivati neku reakciju. Umjesto da se čudite i raspravljate, uzmite djetetu rajčicu s tanjura i razveselite se kako ćete je vi pojesti.

Fatalno loša strategija je upotrebljavati hranu kao metodu ucjene. Tada se remete prirodni mehanizmi gladi i sitosti i u vaš svakodnevni život uvodi vječna borba oko djetetovog tanjura.

Pripazite što i kako sami jedete. Vaš primjer je prvi uzor djetetu. Zna se da ketchup nije najzdraviji umak, ali napravite kompromis ako dijete umoči brokulu u ketchup i tako je pojede.

Djeca vide da im lažete, ako se pravite i njih uvjeravate kako je brokula fina. Pogotovo ako sami ne jedete brokulu, onda vam tek neće vjerovati. Morate biti iskreni.

Roditelji moraju sjediti za stolom. To pokazuje djetetu što je zajedništvo. Za stolom se zbiva komunikacija, uči se tolerancija, razvija povezanost, rješavaju se važne stvari, dogovaraju buduće stvari, a ako dođe do svađe, najbolje je odgoditi je za poslije jela. Tako ćete spriječiti da dijete povezuje obiteljski stol s negativnim emocijama.

Ne postoji "ne volim to" ako nisi probao. Uvijek moraš ponovno probati. Katkad je fino tek nakon desetog puta.

Nerođene bebe uče o okusima koje pojede njihova mama i to putem plodove vode i krvi. Rođene bebe dalje uče o okusima hrane kroz majčino mlijeko koje svaki dan ima drukčiji okus ovisno o hrani koju ona pojede. Bebe na bočici ne upoznaju okuse hrane i možda će odbijati više namirnica jer ih ne poznaju.

Voli li dijete samo krumpiriće i hamburgere, najbolji način da ih odučite od te hrane jest da im nekoliko dana za redom date jesti samo to. Nakon nekoliko dana će im dojaditi i tražit će drugu hranu. Sva sreća da postoji taj mehanizam. No, pripazite! On djeluje i kad silimo dijete da svaki dan mora jesti jabuke. Iako su jabuke "zdrave" i one mogu dojaditi.

Dajte djetetu jesti slatkiše, ali ne u količinama u kojima bi ona to možda željela. Iako je preferencija prema slatkom i genetski uvjetovana, slatkiši nikako ne bi smjeli zamjenjivati obroke. Djeca koja kod kuće ne dobivaju ništa slatko izvan kuće jedu najslađe slatkiše i piju najslađe sokove. Zabranjeno slatko je najslađe.

Izvor: Roditelji.hr