EUROPSKA unija sprema dosad jedan od najodlučnijih zahvata u način na koji djeca i mladi koriste društvene mreže. Predložena pravila predviđaju zabranu računa za mlađe od 13 godina te ograničen pristup za djecu od 13 do 15 godina, uz roditeljski ili skrbnički nadzor. No može li sama zabrana doista zaštititi djecu?

Iz Centra za nestalu i zlostavljanu djecu, u sklopu kojeg djeluje Centar za sigurniji internet, upozoravaju da zabrana može biti koristan okvir, ali da sama po sebi neće riješiti probleme s kojima se djeca susreću na internetu.

"Dijete i roditelj ne mogu sami biti protuteža algoritmima"

Tomislav Ramljak, predsjednik Centra za nestalu i zlostavljanu djecu, upozorava da se odgovornost za sigurnost djece godinama velikim dijelom stavljala na roditelje.

"Godinama govorimo roditeljima da postavljaju granice, razgovaraju s djecom i nadziru njihovo korištenje interneta. Sve je to potrebno, ali nije dovoljno ako s druge strane imamo platforme koje su vrlo sofisticirano dizajnirane upravo tako da korisnika što dulje zadrže pred ekranom", kaže Ramljak.

Ističe da dijete i roditelj ne mogu sami biti protuteža algoritmima iza kojih stoje najveće tehnološke kompanije na svijetu te pozdravlja to što Europska unija sve više govori i o odgovornosti samih platformi.

Zabrana bi problem mogla samo odgoditi

U Centru smatraju da jedno od ključnih pitanja nije samo kada djeca počinju koristiti društvene mreže nego i jesu li do tog trenutka naučila prepoznati opasnosti koje ih ondje mogu dočekati.

"Ako dijete do trinaeste godine samo udaljimo od određene platforme, a ne naučimo ga kako prepoznati manipulaciju, nasilje, prijevaru, seksualno iznuđivanje ili neprimjeren kontakt, problem nismo riješili. Samo smo ga pomaknuli nekoliko godina", upozorava Ramljak.

Dijete će, dodaje, prije ili poslije ući u digitalni prostor, a tada mora imati dovoljno znanja, povjerenja u odrasle i razvijene mehanizme zaštite.

Poseban izazov bit će provjera dobi korisnika. Sustav bi trebao spriječiti djecu da jednostavno zaobiđu dobna ograničenja, ali istodobno zaštititi privatnost svih korisnika.

Što ako djeca jednostavno zaobiđu zabranu?

Iz Centra upozoravaju i na još jedan mogući problem: dijete može prekršiti zabranu, doživjeti nešto neugodno ili opasno na internetu, a zatim to skrivati od roditelja iz straha od kazne.

"Najgori scenarij bio bi da dijete ima problem online, a šuti jer se boji priznati da je zaobišlo zabranu i uopće bilo na platformi", kaže Ramljak.

Zato, smatra, uz zabranu djeci mora biti poslana jasna poruka da, ako im se nešto dogodi, nisu izgubila pravo tražiti pomoć.

U Centru smatraju da bi europska pravila trebala djelovati na nekoliko razina istodobno: ograničiti elemente platformi koji potiču pretjerano korištenje, povećati odgovornost tehnoloških kompanija, omogućiti učinkovitu provjeru dobi koja čuva privatnost te sustavno obrazovati djecu i roditelje.

"Roditeljima će sigurno biti lakše postaviti granicu ako ona više nije samo njihova individualna odluka nego postoji i jasna društvena norma. Ali nijedan zakon neće zamijeniti razgovor između roditelja i djeteta", zaključuje Ramljak.

Cilj, dodaje, nije odgojiti generaciju djece koja se ne zna koristiti internetom, nego generaciju koja ga zna koristiti sigurno, odgovorno i kritički.