IAKO se često smatra da selidbe u djetinjstvu jačaju prilagodljivost, istraživanje Američke psihološke udruge (APA) upućuje na to da takve promjene mogu imati i dugoročne negativne posljedice. Znanstvenici su deset godina pratili 7108 odraslih Amerikanaca i zaključili da su osobe koje su se u djetinjstvu često selile u odrasloj dobi iskazale "lošiju kvalitetu života".

Osim poznatih posljedica poput slabijeg školskog uspjeha ili problema u ponašanju, istraživači su otkrili i manje očite ishode koji se manifestiraju tek u odrasloj dobi.

Slabije zadovoljstvo životom

Studija je pokazala da su sudionici koji su se češće selili kao djeca skloniji nezadovoljstvu i češće se osjećaju neispunjeno. Ta je percepcija vjerojatno posljedica osjećaja nestabilnosti i manjka sigurnosti u djetinjstvu. Ta djeca nikad nisu stekla osjećaj pripadnosti, a često se nisu ni trudila uklopiti jer su znala da slijedi nova selidba.

Zbog toga se u odrasloj dobi mogu osjećati zaglavljeno u obrascima nestabilnosti i teško im je uspostaviti strukturu koja im je nedostajala. Dodatno, mogu se boriti sa strahom od napuštanja i usamljenosti.

Lošije emocionalno zdravlje

Istraživanje je otkrilo i da su odrasli koji su se u djetinjstvu često selili izvijestili o lošijem psihološkom stanju. To se povezuje s nošenjem s traumatičnim osjećajima koje su selidbe vjerojatno potaknule. Strahovi zbog stalnih promjena i poteškoće u izgradnji odnosa mogu se ponoviti u odrasloj dobi, što često uzrokuje osjećaj usamljenosti.

S druge strane, prilagodljivost može biti i pozitivna jer djeca iskustva iz svake selidbe mogu iskoristiti za osobni razvoj. Ipak, to ne umanjuje izazove koji se mogu pojaviti kasnije.

Poteškoće u održavanju odnosa

Studija je također pokazala da mnogi sudionici teže grade i održavaju dugotrajne veze, što je posebno izraženo kod introvertiranih osoba. Selidba u novi grad i školu može biti zastrašujuća, a dok otvorenije osobe lakše započinju razgovore, introvertirana djeca osjećaju znatno veću tjeskobu.

Ponavljanje procesa napuštanja poznatog okruženja iznimno je stresno i može spriječiti djecu u stvaranju čvrstih prijateljstava, zbog čega kasnije razvijaju probleme s privrženošću. Zbog takvih iskustava neki ljudi odnose počinju doživljavati kao privremene i skloni su odustati čim se pojave problemi.

Prema Zakladi MacArthur, svaka selidba blago smanjuje socijalne vještine i emocionalnu stabilnost, a učinci se s vremenom gomilaju. To objašnjava zašto takve osobe odrastaju s osjećajem otuđenosti i teško se povezuju s drugima.

Povećana razina stresa

Trauma selidbe toliko je česta pojava sa sličnim simptomima u odrasloj dobi da je dobila i stručne nazive. Leacy Brown, stručnjakinja za gerontologiju sa Sveučilišta South Dakota State, objašnjava da se koriste termini "trauma premještaja" ili sindrom stresa zbog preseljenja.

Takva trauma može uzrokovati niz problema s mentalnim zdravljem, uključujući depresiju, anksioznost i PTSP. Selidba je stresna i za odrasle, pa je lako zamisliti kako utječe na djecu. U odrasloj dobi, taj se odgovor na stres može aktivirati i zbog najmanje neugodnosti.

Naravno, svatko svoja iskustva doživljava drugačije, pa česte selidbe donose i prednosti i izazove. Neki se i danas bore s posljedicama, dok su drugi iskoristili prilike za rast u novim sredinama. Dok neki odrasli teže ostati na jednom mjestu kako bi uspostavili sigurnost za kojom su žudjeli, drugi osjećaju povremeni nemir i potrebu za promjenom, vjerojatno zato što su na to navikli.