DJEČACI su triput češće dijagnosticirani s autizmom i poremećajem pažnje s hiperaktivnošću (ADHD) nego djevojčice, a znanstvenici sa Sveučilišta Rochester vjeruju da su možda pronašli razlog zašto je tomu tako. Njihova nova studija upućuje na to da su dječaci osjetljiviji na određene štetne kemikalije iz okoliša koje utječu na razvoj mozga.

Opasne kemikalije i njihov utjecaj na mozak

Istraživanje se posebno usredotočilo na PFHxA, kemikaliju koja se koristi u ambalaži za hranu i tkaninama koje odbijaju mrlje. Pripada skupini tzv. "trajnih kemikalija", koje se u okolišu gotovo ne razgrađuju i mogu se zadržati tisućama godina. Ove tvari nalaze se u plastičnim bocama, odjeći, pa čak i u vodi za piće. Već su povezane s ozbiljnim zdravstvenim problemima poput raka, neplodnosti i oštećenja pri rođenju.

Znanstvenici su PFHxA testirali na miševima. Tijekom trudnoće i dojenja, ženke miševa hranjene su obrocima s ovom kemikalijom, čime su njihovi mladunci izloženi toj tvari i prije i nakon rođenja.

Promjene samo kod muških mladunaca

Rezultati su pokazali da su samo muški mladunci pokazivali promjene u ponašanju. Bili su manje aktivni, pokazivali su više znakova anksioznosti te su imali problema s pamćenjem. Ženke nisu pokazivale iste simptome, što upućuje na moguću spolnu razliku u osjetljivosti mozga na ovu vrstu kemikalija.

Posebno zabrinjava što su promjene u ponašanju kod muških miševa uočene i nekoliko godina nakon prestanka izloženosti, što sugerira da PFHxA može imati dugotrajan utjecaj na razvoj mozga.

Znanstvenici pozivaju na oprez

Profesorica Elizabeth Plunk, voditeljica istraživanja i stručnjakinja za okolišnu medicinu, opisala je rezultate kao "zabrinjavajuće". U znanstvenom časopisu European Journal of Neuroscience tim je napisao kako nalaze treba promatrati u kontekstu brojnih neurorazvojnih poremećaja koji se češće javljaju kod dječaka.

"Za donošenje primjerenih zakona i propisa ključno je razumjeti kako PFHxA utječe na razvoj mozga", poručila je Plunk.

Znanstvenici planiraju nastaviti istraživanja, s posebnim naglaskom na dijelove mozga odgovorne za kretanje, pamćenje i emocije, ključna područja koja se najčešće dovode u vezu s autizmom i ADHD-om.