CONSTANTIN je sa samo četiri mjeseca nasilno odvojen od svog tate na američkoj granici. Dječak je pet mjeseci proveo u udomiteljskoj obitelji u Michiganu, a njegov otac je uhićen i deportiran u Rumunjsku, otkriva The New York Times u svojoj seriji The Weekly.

Kako navode, dječak je s devet mjeseci vraćen svojim roditeljima i braći, ali nikoga nije prepoznao. Navodno je vrištao i plakao cijelim putem od rumunjskog aerodroma do doma te ga je slomilo odvajanje od udomiteljske majke. U dobi od 18 mjeseci Constantin još uvijek ne može samostalno hodati ni govoriti.

“Apsolutno ništa ne govori”, izjavila je njegova majka za The Times.

Constantin je najmlađe dijete koje je prošle godine odvojeno od roditelja na američko-meksičkoj granici i njegov slučaj važan je za razumijevanje štete koja se nanosi djeci migranata koja se odvajaju od svojih roditelja, kao i koliko je težak njihov oporavak jednom kada ponovno budu vraćeni obiteljima.

Stručnjaci za razvoj i psihologiju u ranom djetinjstvu su više od godinu dana promatrali krizu na granici, posebno migrantske obitelji koje su razdvojile vlasti i malu djecu zatočenu u objektima bez odgovarajuće higijene, hrane ili odraslih.

Kako kažu, postoje brojni nepoznati faktori zbog kojih je nemoguće točno utvrditi što se događa u umu djeteta. Brojni elementi mogu utjecati na Constantinovo stanje, poput pitanja je li doživio ikakvu traumu prije odvajanja, kakvu je skrb imao u udomiteljskoj obitelji i je li imao kakvih razvojnih ili zdravstvenih problema.

“Najveću je traumu doživio kad se ponovno susreo s biološkim roditeljima, ne kad je od njih odvojen”, smatra Kathryn L. Humphreys koja proučava psihologiju i rani razvoj djeteta.

Do tog trenutka Constantin je prva četiri mjeseca proveo s rođenom majkom, a pet s udomiteljicom. U vrijeme kad je vraćen obitelji u Rumunjskoj, vjerojatno je počeo stvarati snažnu povezanost s udomiteljicom, pojašnjava Humphreys.

Insider piše da je nemoguće reći koliko beba stara četiri mjeseca razumije ili shvaća, ali općenito primjećuje promjene u svom okruženju i ljude oko sebe. Malo kasnije počinju povezivati određene ljude s osjećajem sigurnosti.

Humphreys kaže da je oporavak za djecu poput Constantina moguć, posebno kad su smješteni kod odgovarajućeg skrbnika prije navršenih godinu dana. 

“Iako će Constantin vjerojatno odrasti bez posebnog sjećanja na odvajanje i ponovno ujedinjenje s obitelji koje je doživio, još uvijek može osjećati neobjašnjivu tjeskobu ili nemir zbog događaja kojih se ne može sjetiti”, dodaje.

Janet Shapiro, dekanica Škole za socijalni rad i društvena istraživanja, kaže da je zabrinuta za djecu koja se nalaze u užasnim uvjetima u izbjegličkim kampovima, posebno onu malu koja ne mogu shvatiti situaciju. 

“Ta djeca mogu razviti ‘okidače’ i reagirati na neke zvukove koji će ih podsjećati na iskustvo iako na njega možda neće imati specifično sjećanje. Posljedice traume koju je ova beba doživjela bit će prisutne u njenom životu zauvijek”, zaključila je Shapiro.