PRISTOJNA, prijateljski raspoložena i ljubazna. Djeca iz Japana su najčešće upravo takva.

Zato je portal Bright Side izdvojio četiri pravila odgoja koja vrijede u ovoj zemlji, a koja bi od ondašnjih roditelja svi trebali posuditi:

Veza između majke i djeteta izrazito je čvrsta

Osim što spavaju u istoj prostoriji, majke svoju djecu uvijek vode sa sobom, a u prošlosti su se često koristile i marame za nošenje beba koje su nalikovale današnjim nosiljkama. Njihov odnos je jako emocionalan te se mame trude biti potpora svojoj djeci bez obzira na to što ona radila. Štoviše, glavno nepisano pravilo u Japanu kaže da djeca do pete godine mogu raditi što god požele. Iako strancima to često izgleda kao nedostatak discipline, Japanci smatraju da tako potomcima šalju poruku da su dobri, ali i da su ponosni na njih.

Odnos između roditelja i djece opisuju riječju "amae", što bi se moglo prevesti kao privrženost. Osim što se djeca mogu osloniti na roditelje i biti sigurni u njihovu ljubav, roditelji u starosti mogu računati na potporu svoje djece.

Da je ovo dobar način odgoja, potvrđuju i istraživanja. Tako je jedno od njih zaključilo kako pozitivni stavovi roditelja smanjuju rizik od problematičnog ponašanja kod djece i poboljšavaju ponašanje djece s poremećajima u razvoju.

Japanski način odgoja

Njihova filozofija kaže kako su svi ljudi jednaki, ali i da su ljudi dio kolektiva u kojem njihovi osobni interesi nisu najvažniji. Prema poznatom japanskom sustavu odgoja, djeca su savršena prije navršene pet godine, nalik su slugama u dobi između pet i 15 godina, a jednaki roditeljima i drugim ljudima smatraju se nakon navršene 15. godine. 

Također, japanski roditelji pokušavaju odgojiti skladnu osobu koja će pronaći svoju svrhu i neće podcijeniti vlastitu vrijednost.

Zato se njihov odgoj odvija u tri faze. U prvoj fazi djeca se obasipaju bezuvjetnom ljubavlju, dok se u drugoj fazi uče živjeti po pravilima društva te im se pomaže da pronađu svoju svrhu u svijetu. Na kraju, u trećoj fazi djeca postaju punopravni članovi društva.

Obitelj je važna

Osim što Japanci smatraju da djeca ne bi trebala ići u vrtić prije navršene treće godine, roditelji obično ne traže od djeda i bake da čuvaju djecu, ali ne koriste ni usluge dadilja.

Ipak, djeca provode puno vremena s bakama i djedovima, kao i s drugim članovima obitelji, te su svi jako povezani. Također, roditelji se svojim ponašanjem trude biti primjer djeci što je ujedno najbolji način savladavanja mnogih životnih izazova.

Posvećuju pažnju emocijama

Jedna od osnova njihovog odgoja je uvažavanje tuđih osjećaja i interesa. Štoviše, trude se naučiti ih da razumiju emocije ljudi oko sebe, ali i da brinu o neživim predmetima. Tako, ako dijete pokuša razbiti svoju igračku, mama će mu se potruditi objasniti da će igračka biti tužna te da će plakati, dok bi mu u ostatku svijeta vjerojatno jednostavno rekli: "Nemoj to raditi. To je loše."