LJUBAZNO dijete koje dijeli igračke i uvijek govori "molim" i "hvala" naizgled je ideal. Ipak, iza takvog ponašanja može se kriti kronična potreba za ugađanjem drugima. Ako dijete stalno stavlja tuđe želje ispred svojih, izbjegava sukobe pod svaku cijenu ili se boji razočarati druge, moguće je da uči potiskivati vlastite potrebe kako bi dobilo prihvaćanje. S vremenom to može dovesti do tjeskobe, niskog samopoštovanja i poteškoća s postavljanjem granica u odrasloj dobi, piše Parents.com.

Kada djeca neprestano stavljaju tuđe osjećaje ispred vlastitih, mogu izgubiti osjećaj za to što doista žele ili trebaju. Mogu početi vjerovati da njihova vrijednost ovisi o tome jesu li korisna ili usrećuju li druge. "To im može ozbiljno narušiti samopouzdanje", kaže Nina Westbrook, licencirana obiteljska terapeutkinja.

"Također im postaje teže reći 'ne' ili se zauzeti za sebe kako odrastaju. Ako se takav obrazac nastavi, kasnije u životu može dovesti do tjeskobe, sagorijevanja ili problema u vezama", kaže ona i dodaje da su takva djeca podložnija manipulaciji jer su navikla raditi stvari kako bi zadovoljila druge, umjesto da nauče kritički razmišljati i izražavati vlastite potrebe.

Dugoročni rizici

Djeca koja kronično ugađaju drugima suočavaju se s ozbiljnim posljedicama, objašnjava psiholog, dr. Joseph Laino. To može izazvati zbunjenost oko vlastitog identiteta i nemogućnost postavljanja zdravih granica. Takva djeca često ovise o vanjskoj potvrdi, što stvara stres i stalan strah od kritike.

Potiskivanje vlastitih potreba s vremenom dovodi do emocionalne iscrpljenosti, zamjeranja i povećanog rizika od depresije. Kao odrasle osobe, teško se zauzimaju za sebe i postaju ranjiviji u nezdravim odnosima, jer im je tuđa dobrobit uvijek važnija od vlastite, pojašnjava dr. Laino.

Znakovi da dijete previše ugađa drugima

Pristojnost je poželjna osobina, ali ugađanje je obrazac ponašanja koji dugoročno nije u najboljem interesu djeteta. Prema dr. Lainu, korijen takvog ponašanja često leži u nesigurnosti i strahu od gubitka potvrde.

"Osjećaju potrebu ugoditi drugima kako bi dobili potvrdu koja im hrani samopoštovanje", kaže on. "Takva djeca stalno traže ohrabrenje ili odobrenje i postavljaju pitanja poput: 'Radim li ovo dobro?', 'Je li ovo u redu?' ili 'Jesi li ljut na mene?'"

Ključna karakteristika je i problem s odbijanjem i postavljanjem granica, čak i ako to znači da moraju raditi nešto što ne žele. Drugi znakovi su česte isprike, čak i kada dijete nije ništa krivo, te preuzimanje uloge "sljedbenika" u grupi.

Takva djeca mogu se pretvarati da vole nešto samo da bi se svidjela drugima, izbjegavaju sukobe i preuzimaju na sebe više obaveza nego što mogu podnijeti iz straha da nekoga ne razočaraju. Razlika je u tome što ne pokušavaju samo biti ljubazna, nego žrtvuju vlastite potrebe kako bi zadovoljila vršnjake, učitelje ili roditelje.

Kako pomoći djetetu da postavi granice

Učenje postavljanja granica ključno je za djecu koja se bore s ovim problemom. Dr. Laino preporučuje nekoliko strategija. Pokažite djetetu kako reći "ne" na odlučan, ali pristojan način. Vježbajte s njim rečenice poput: "Ne, ne mogu ti to dati jer se i ja želim time igrati."

Pazite što pohvaljujete. Osim što hvalite dijete kada učini nešto za druge, pohvalite ga i kada se zauzme za sebe ili jasno izrazi svoje mišljenje. Podsjetite ga da su svi osjećaji normalni i da je vaš dom sigurno mjesto za njihovo izražavanje. Kada se dijete nepotrebno ispričava, recite mu: "U redu je što se tako osjećaš, ne moraš se ispričavati zbog toga."

Objasnite mu da vaša ljubav nije uvjetovana i da ga volite zbog onoga što jest, a ne zbog toga koliko ispunjava tuđa očekivanja. Naglasite da ima pravo biti nesavršeno i da svi griješimo. Poručite mu da ćete biti uz njega čak i ako pogriješi i da ne mora biti savršeno da bi zaslužilo ljubav.