TIJEKOM nestašice adaptiranog mlijeka 2022. godine, dok su roditelji obilazili trgovine u potrazi za hranom za dojenčad, glumica Bette Midler na Twitteru je objavila: "POKUŠAJTE DOJITI!". Njezin savjet nije bio ni promišljen ni koristan. Svatko tko koristi internet ili poznaje nekog roditelja vjerojatno zna da je rasprava o dojenju i hranjenju na bočicu toksična.

To nije samo internetski fenomen, a nije ni nov. Britanski zdravstveni sustav je 2018. poslao pismo novim majkama u kojem je stajalo da više neće dijeliti adaptirano mlijeko ženama koje su odlučile ne dojiti. New York je 2012. od bolnica tražio da drže formulu pod ključem, tako da je medicinske sestre moraju izdavati uz potpis.

Neke bolnice u Britaniji ponekad traže od roditelja da potpišu obrazac u kojem ih se upozorava da i samo jedan obrok adaptiranog mlijeka može odgoditi dolazak majčinog mlijeka, izazvati žuticu, nizak šećer ili alergije, što je znanstveno upitno. Majke na takvo posramljivanje odgovaraju objašnjavanjem svojih odluka, od bolnih bradavica do manjka mlijeka. No ne bi trebale žrtvovati svoju privatnost. "Nisam htjela" trebao bi biti sasvim dovoljan razlog, piše Parents.com.

Kada majka kaže da ne želi dojiti, svi, uključujući i nju, počinju tražiti razlog zašto ona to ne može. Možda nema dovoljno mlijeka, možda beba ne prihvaća dojku, možda ima mastitis ili joj se dojenje ne uklapa u radni raspored. Majci je dopušteno reći da dojenje nije bilo moguće. Ono što društvo ne želi čuti jest: Ne sviđa mi se. Boli me. Umorna sam. Jednostavno ne želim.

Pritisak javnosti šteti roditeljima

Majke osjećaju pritisak da djecu hrane na točno određen način. U istraživanju iz 2017. godine, koje je obuhvatilo stotine majki koje su koristile adaptirano mlijeko, 67 posto njih izjavilo je da osjeća krivnju, a 76 posto da je svoju odluku moralo braniti.

Pregled istraživanja iz 2021. pokazao je da se majke koje koriste bočicu osjećaju krivima češće od onih koje doje. Rasprava se ne bi trebala voditi o tome što je bolje za bebu, jer su oba načina hranjenja sigurna. Odluku o tome trebaju donijeti roditelji, ali njihovi se osobni izbori prečesto iznose pred sud javnosti, od članova obitelji do neznanaca na društvenim mrežama.

Roditelji osjećaju da im treba "izgovor" za bočicu

Znanstvenici o tome pišu desetljećima. Sociologinja Elizabeth Murphy, koja je devedesetih intervjuirala britanske majke, nazvala je hranjenje dojenčadi "pitanjem visoke odgovornosti" jer su se žene koje su koristile bočicu stalno morale braniti i opravdavati. Kasnije istraživanje majki koje su prešle na bočicu pokazalo je da ih ne osuđuju samo liječnici.

Prijatelji, rodbina i stranci tražili su od njih da objasne svoj izbor, i to toliko često da su naučile kao prvi razlog navesti medicinski problem. Jedna je majka rekla da se osjećala kao da glumi ulogu i dodala: "Ja sam mama koja hrani na bočicu i evo zašto."

U američkim fokus grupama istraživači su zaključili da majke smatraju bočicu "prihvatljivom samo u slučaju potrebe". U osnovi, ako želite koristiti adaptirano mlijeko, bolje je da imate dobar izgovor.

Majka kao faktor rizika

Mnogi stručnjaci potaknut će žene da im vlastito mentalno zdravlje bude prioritet, jer neliječena postporođajna depresija može narušiti povezanost s djetetom. No, da bi majka dobila dopuštenje za bilo što, njezine potrebe moraju biti opravdane dobrobiti djeteta. Njezino spavanje je važno jer umorne mame mogu ispustiti bebe. Može se vratiti na posao jer je djeci potrebna financijska stabilnost.

Američka pedijatrijska akademija preporučuje probir majki na postporođajnu depresiju na redovnim pregledima djeteta s mjesec, dva, četiri i šest mjeseci. Dakle, na pregledima djeteta. Majka nije pacijent, ona je faktor rizika. No svaka majka je i osoba i treba brinuti i o samoj sebi.

Roditelji smiju ponekad staviti sebe na prvo mjesto

Pred majke postavljamo nemoguće standarde koje nitko ne može ispuniti. Nitko ne radi sve savršeno kad je zdravlje u pitanju. Pritisak na majke da doje ne stvara savršenu djecu, već samo majke slomljene pod teretom krivnje. Ponašanje majke mjeri se prema nekoj hipotetskoj ženi koja nema posao, tijelo, hobije, vezu ni osobnost.

Prema tom standardu, želja za prestankom dojenja nikada ne može biti dobar razlog. Hipotetska majka ne želi ništa. Ali za stvarnu majku to bi trebalo biti sasvim dovoljno. U redu je prestati dojiti jer to jednostavno ne želite.