ODRASTANJE uz emocionalno nestabilnu i neprijateljski nastrojenu majku može ostaviti posljedice koje se osjećaju i u odrasloj dobi. Žene koje su kao djeca živjele uz zanemarivanje, nepredvidive reakcije i kaos često usvajaju obrasce ponašanja kojima su se tada pokušavale zaštititi. Ovo je devet navika koje se mogu javiti kod žena koje su odrasle uz emocionalno nestabilne majke.

1. Poteškoće s emocijama

Djeca roditelja sklonih burnim reakcijama često nauče potiskivati osjećaje i izbjegavati sukobe kako bi održala mir. Taj obrazac mogu prenijeti u odraslu dob, pa ugađaju drugima ili traže distrakcije kako se ne bi morala suočiti s neugodnim emocijama, piše YourTango.

2. Pretjerano ispričavanje

Uz nepredvidive roditelje ispričavanje može postati način izbjegavanja sukoba. Djeca preuzimaju krivnju čak i kada nisu učinila ništa loše, a kasnije mogu nastaviti kriviti sebe te izbjegavati teške, ali potrebne razgovore zbog straha od negativne reakcije.

3. Utjeha u ovisnostima

Ako majka umjesto sigurnosti predstavlja izvor stresa, dijete može početi tražiti utjehu drugdje. U odrasloj dobi neke žene zato traže pažnju emocionalno nedostupnih ljudi ili se okreću ovisnostima i drugim štetnim načinima potiskivanja osjećaja koji pružaju kratkotrajno olakšanje.

4. Potreba za potvrdom

Ako su ljubav i sigurnost u djetinjstvu djelovale kao nešto što treba zaslužiti, ugađanje drugima može postati način traženja prihvaćanja. U odraslim odnosima takve žene mogu skrivati vlastite potrebe i pokušavati biti savršene za druge, zbog čega njihovo samopouzdanje sve više ovisi o tuđem odobravanju.

5. Opsesivna kontrola

Kaotično i nepredvidivo djetinjstvo može dovesti do snažne potrebe za kontroliranjem okoline. Takve žene pokušavaju kontrolirati svakodnevnu rutinu, okolnosti i način na koji ih drugi doživljavaju kako bi stekle osjećaj sigurnosti, iako potpuna kontrola života nije moguća.

6. Sklonost izolaciji

Žene koje nisu naučile izražavati i regulirati emocije pod stresom se mogu povlačiti od drugih. Navikle su probleme rješavati same i teško traže pomoć, a izolacija im privremeno donosi olakšanje. Međutim, potisnuti osjećaji mogu se nastaviti gomilati i kasnije eskalirati.

7. Iščekivanje katastrofe

Odrastanje u stalnom strahu od negativne reakcije može održavati osjećaj opasnosti i kada stvarne prijetnje više nema. Zbog toga neke osobe neprestano zamišljaju najgore moguće ishode kako bi se unaprijed pripremile i zaštitile, ali pritom gube osjećaj unutarnjeg mira.

8. Prestroga samokritičnost

Kada nešto pođe po zlu, osobe s takvim iskustvima iz djetinjstva mogu automatski okriviti sebe, čak i kada nisu odgovorne. Preuzimanje krivnje u djetinjstvu im je moglo pružati privid kontrole nad kaosom, osobito ako majka nije preuzimala odgovornost. S vremenom taj obrazac može narušiti samopoštovanje i stvoriti izrazito kritičan unutarnji glas.

9. Privlačnost kaotičnih partnera

Obiteljska dinamika može utjecati i na kasniji izbor partnera. Ako trauma iz djetinjstva ostane nerazriješena, poznati obrasci mogu djelovati sigurnije, pa takve žene mogu završavati s emocionalno reaktivnim i neprijateljski nastrojenim partnerima. U tim odnosima ponovno preuzimaju krivnju i zanemaruju vlastite potrebe, dok im poznati kaos pruža lažan osjećaj sigurnosti.