RODITELJSTVO nikada nije bilo lako, no čini se da nikada nije bilo ni ovoliko zahtjevno. Današnji roditelji odgajaju djecu u svijetu neprestanih notifikacija i društvenog pritiska da se optimizira svaki aspekt života, od rasporeda spavanja do izbora grickalica.

Istovremeno, mnogi roditelji osamdesetih i devedesetih snalazili su se uz puno manje drame i javnog nadzora. Ogromno mentalno opterećenje koje osjećaju suvremeni roditelji nije posljedica manjka ljubavi prema djeci, već nošenja s pritiscima s kojima se prethodne generacije nisu morale suočavati.

1. Ljutnja zbog oduzimanja ekrana

Kako piše YourTango, jedno istraživanje pokazalo je kako ekrani utječu na živčani sustav djeteta na sličan način kao što ovisničke tvari djeluju na organizam, jer izravno stimuliraju centar za nagrađivanje u mozgu.

Kako bismo se suprotstavili lošem ponašanju koje roditelji smatraju frustrirajućim, a koje je zapravo simptom odvikavanja, prvi je korak drastično smanjiti vrijeme pred ekranima i povećati aktivnosti koje angažiraju i um i cijelo tijelo.

Aktivnosti poput boravka u prirodi, planinarenja, bavljenja sportom, vožnje bicikla i romobila, kao i sudjelovanja u maštovitoj igri koja uključuje kostimiranje i puno kretanja, odličan su izbor. Primjerice, djeca se mogu pretvarati da su učitelji i drže nastavu, da su gusari ili da su olimpijci koji treniraju za zlatnu medalju. To su sjajni načini da se ublaže simptomi odvikavanja od ekrana i olakša prijelaz svima.

Još jedan odličan pristup je ograničavanje vlastitog vremena pred ekranima i posvećivanje više vremena izravnoj igri, slušanju, razgovoru ili jednostavno zabavljanju s djecom, jer u izreci da djeca oponašaju roditelje ima puno istine.

"Najbolji način za rješavanje ovog sve češćeg problema jest pronaći aktivnosti koje vama i vašoj djeci donose radost, a koje uključuju tri ključna elementa: povezivanje s prirodom, puno kretanja i prakticiranje svjesnosti - umom, tijelom, govorom i ponašanjem", savjetuje životna trenerica Vicy Wilkinson.

2. Zašto dijete radi upravo ono što mu zabranite?

Kada vidite dijete kako trči po kući i kažete mu: "Ne trči, past ćeš!" I naravno, dijete nastavi trčati i padne. U tom trenutku sigurno pomislite: "Pa upravo sam ti rekao/la da to ne radiš!"

Razlog zašto vaše dijete to radi jest taj što opisujete ponašanje koje ne želite, a ispred njega samo stavljate riječi poput "Nemoj", "Ne" ili "Prestani". Neki psiholozi tvrde da um funkcionira u slikama pa ne čuje negativne naredbe i vjerojatnije će učiniti ono što vidi. Dakle, kakvu god sliku stvorite u dječjem umu, to će dijete najvjerojatnije i učiniti.

"Da biste riješili ovaj uobičajeni izazov, sve što trebate učiniti jest opisati sliku ponašanja koje želite vidjeti i naučiti dijete kako da učini ono što tražite, ako ne zna. U ovom primjeru, recite: 'Hodaj!', 'Pazi kuda hodaš' ili 'Hodaj pažljivo' bit će dovoljno", objašnjava savjetnica Jody Johnston Pawel, predsjednica tvrtke Parents Toolshop Consulting.