POSTOJE mnoga istraživanja o tome kako dječji plač utječe na mame, a kako na tate.

Studija objavljena u časopisu Nature otkrila je da se tijekom porođaja i dojenja u velikim dozama oslobađa oksitocin koji u mozgu mame promijeni način na koji ona doživljava plač. Zvuk bebe koja plače u nama budi alarm na koji ne znamo točno kako bismo odgovorili pa pokušavamo sve kako bismo to dijete umirili.

"Kada beba zaplače, pokušavamo gomilu stvari, mijenjamo pelene, hranimo ga, plešemo oko njega, pokazujemo mu igračke. Na kraju naučimo sve te roditeljske vještine jer ta beba u potpunosti ovisi o nama" rekao je znanstvenik Robert Froemke. 

Očevi često reagiraju na dječji plač, ali njihov je kemijski spoj u mozgu nešto drugačiji. Studija objavljena u časopisu NeuroReport proučavala je mozgove 18 muškaraca i žena koji su čuli plakanje djeteta prilikom snimanja mozga. Aktivnost mozga kod žena upućivala je na neposrednu budnost, dok se aktivnost mozga kod muškaraca nije promijenila.

"I roditelji moraju spavati, ali ti zvuci jednostavno prodiru kroz naš mozak i zato se čim zaplaču, budimo iz dubokog sna, skačemo iz kreveta i hitamo svojoj bebi", rekao je Froemke.