VAŠ STIL odgoja može utjecati na apsolutno sve - od samopoštovanja i fizičkog zdravlja djeteta pa do toga kako se ono odnosi prema drugima. Zbog toga je važno osigurati da način na koji odgajate svoje dijete podržava njegov rast i razvoj jer će način na koji komunicirate s njim, ali i kako ga disciplinirate utjecati na njega do kraja života.

Uključuje razumijevanje, ljubav, podršku i ohrabrenje koje roditelj pruža djetetu. Međutim, nimalo manje važni nisu ni disciplina i postavljanje granica jer je i to važan dio odrastanja. S obzirom na to, stručnjaci su došli do zaključka kako postoji četiri različita odgojna stila roditeljstva od kojih svaki na drugačiji način utječe na razvoj djetetove osobnosti.

1. Autoritarni odgojni stil

Autoritarni odgojni stil smatra se još i strogim odgojnim stilom, a prvenstveno podrazumijeva stil u kojem roditelji postavljaju velika očekivanja i zahtjeve pred dijete provodeći strogu kontrolu pri čemu ne pružaju dovoljno topline i podrške, tvrde psiholozi. Roditelji su usmjereni na postavljanje granica i pravila, a skloni su i kažnjavanju u situacijama kada se te iste granice ne poštuju.

Glavni odgojni cilj ovog stila roditeljstva jest učenje samokontrole i poslušnosti djeteta autoritetu, a odnos roditelj - dijete temelji se prvenstveno na disciplini. Istraživanja su pokazala da djeca koja odrastaju u takvom okruženju često postaju povučena, nesigurna, a nerijetko i agresivna zbog niskog praga tolerancije.

2. Autoritativni odgojni stil

Za razliku od autoritarnog odgoja koji se prvenstveno temelji na kontroli, autoritativni stil smatra se jednim od najuspješnijih jer podrazumijeva potpuno prihvaćanje djetetove osobnosti, uključenost u njegov odgoj, prilagođene tehnike kontrole i primjereno omogućavanje autonomije djetetu.

U pitanju su topli, brižni i osjetljivi roditelji koji puno truda ulažu u emocionalno ispunjavajući odnos s djetetom. Iako imaju čvrstu i razumnu kontrolu nad odgojem djeteta, inzistiraju na zrelom ponašanju te daju djetetu dovoljno autonomije. U ovom slučaju, roditelji imaju realna očekivanja od djece te su stabilni u upravljanju raspoloženjem, samopoštovanjem i samokontrolom.

Također su ustrajni u učenju novih strategija odgoja, uvijek spremni na suradnju, prihvaćaju dijete onakvim kakvo jest te pažnju preusmjeravaju na njegove vrline, istovremeno ga učeći prihvaćanju vlastitih slabosti.

3. Permisivni odgojni stil

Permisivni, odnosno popustljiv odgojni stil podrazumijeva emocionalnu toplinu, ali slabu kontrolu. Takvi su roditelji nerijetko pretjerano emocionalno osjetljivi, pružaju veliku ljubav, podršku i emocionalnu toplinu, međutim pritom postavljaju male ili gotovo nikakve zahtjeve.

Isto tako, imaju slabu kontrolu bez postavljanja granica nad djetetovim ponašanjem što u krajnjem slučaju zna završiti loše jer svako dijete treba znati za granicu. Iako njihovi roditelji zadovoljavaju sve njihove zahtjeve, takva djeca su često nesigurna i nesnalažljiva, impulzivna i vrlo slabe samokontrole kada se kasnije u životu susretnu s ograničenjima i neispunjavanjem njihovih želja.

4. Neangažirani odgojni stil

Neangažirani roditelji obično imaju vrlo malo znanja o tome što njihova djeca rade. Kod kuće je vrlo malo pravila, a djeca ne dobivaju usmjeravanje, brigu i roditeljsku pažnju, barem ne u količina koja im je potrebna za njihovo pravilno odrastanje.

Roditelji su često emocionalno hladni i rezervirani, nezainteresirani za djetetove aktivnosti i zaokupljeni vlastitim interesima. Isto tako, ovaj odgojni stil podrazumijeva rijetko iskazivanje roditeljske ljubavi, a djeca koja odrastaju u takvom okruženju često su neposlušna, povučena, niskog samopoštovanja, a nerijetko su sklona delinkventnim oblicima ponašanja, tvrde psiholozi.