RODITELJE kćeri često se uči kako djevojčice pripremiti na samozaštitu, primjerice da uz sebe uvijek imaju trijeznu prijateljicu ili da ne hodaju same noću. S dječacima je situacija drugačija, a posljedice mogu biti razorne. Istraživanja pokazuju da dječaci šutnju ili izostanak otpora mogu protumačiti kao pristanak.

Ponekad testiraju granice tako da iniciraju seksualni kontakt i čekaju izričito "ne", čime u suštini traže oprost umjesto dopuštenja. Odgovornost se tako prebacuje na djevojke, koje pod pritiskom moraju jasno reći "ne", piše Parents.com. Stručnjaci za mentalno zdravlje djece ističu da se takav pristup mora promijeniti.

"I sinovi zaslužuju jednako promišljene razgovore o poštovanju drugih, zaštiti vlastitih granica i tome što učiniti kad im nešto ne odgovara", kaže dr. Ioana Pal, klinička psihologinja u dječjem razvojnom centru Stramski u Kaliforniji. Ističe da dječaci trebaju usvojiti dvije poruke: tvoje su granice važne, a tuđe su jednako važne.

"To što je netko muško ne znači da uvijek želi nježnost ili seksualnu pažnju, a biti ljubazan ne znači da moraš prihvatiti neželjeni dodir", kaže dr. Pal. Istraživanja ujedno pokazuju da dječaci trebaju razumjeti i suptilna odbijanja. Iako razgovor o seksu, pristanku i alkoholu nije jednostavan, stručnjaci se slažu da svako dijete treba naučiti što je pristanak.

Kada početi razgovarati o pristanku?

Razgovori o pristanku mogu početi čim dijete počne komunicirati, kaže dr. Stacy Vaughan iz organizacije Childhelp. Objašnjava da se prve lekcije o pristanku ne odnose na seks.

"Riječ je o usađivanju poštovanja prema tijelu, osobnom prostoru i izborima. To se postiže tako da djecu učimo da pitaju prije nego što zagrle prijatelja i da stanu kad netko kaže 'stani'. Time im pokazujemo da su njihove riječi važne", navodi dr. Vaughan. "Te male interakcije postavljaju temelje za kasnije razgovore o vezama i seksualnom pristanku."

Psihoterapeutkinja Doriel Jacov slaže se da za "razgovor o pristanku" ne treba čekati tinejdžerske godine, već ga treba provoditi kroz cijelo djetinjstvo. Savjetuje da se izbjegavaju fraze poput: "Zagrli tetu", jer to djetetu šalje poruku da njegova tjelesna autonomija nije važna. Jednako je problematično ignorirati dječje "stani" tijekom škakljanja ili mu reći da "očvrsne" kada izrazi nelagodu.

Razgovor o pristanku kroz odrastanje

"U svakoj dobi važno je razgovarati i imati na umu da djeca, kako odrastaju, uče da njihovo tijelo pripada njima", kaže klinička stručnjakinja dr. Lisa Torres i dodaje da svačije granice zaslužuju poštovanje. Ona ističe da je važno o ovim temama razgovarati i s drugim odraslim osobama u dječakovu životu kako bi dobivao dosljedne poruke.

U dobi od 2 do 5 godina dr. Torres preporučuje da roditelji počnu s tjelesnom autonomijom i osobnim prostorom. Djetetovo "ne" mogu podržati pitanjem: "Želiš li zagrljaj, 'baci pet' ili pozdrav šakom?" ili rečenicom: "U redu je ako ne želiš zagrljaj." Time dijete dobiva dopuštenje da odbije neželjeni dodir i uči poštovati tuđe granice.

Kod djece od 6 do 9 godina treba nastaviti razgovarati o osobnom prostoru i traženju dopuštenja. "Ako roditelj vidi da dijete ide zagrliti nekoga bez pitanja, može ga zaustaviti i reći: 'Stani na trenutak. Jesi li pitao prijatelja želi li zagrljaj?' Ako prijatelj ne želi, podsjetite dijete: 'Ako kažu ne, onda to ne radimo'", savjetuje dr. Torres.

U dobi od 10 do 12 godina preporučuje se jačanje svijesti razgovorom o pritisku vršnjaka, simpatijama, pubertetu i sigurnosti na internetu. "Korisno ih je podsjetiti da nikada ne moraju raditi nešto što im je neugodno, čak i ako im se prijatelj jako sviđa", kaže dr. Torres. "Također, ako su na nešto pristali, mogu se predomisliti u bilo kojem trenutku, a to vrijedi i za drugu osobu."

S tinejdžerima starijima od 13 godina treba stalno razgovarati o spojevima, seksualnom pristanku, prisili, alkoholu, drogama i zdravim vezama. "Naglasite da treba prestati s aktivnošću ako osoba ne može jasno odabrati ili pokazati entuzijastičan pristanak", kaže dr. Torres i dodaje da roditelji mogu koristiti svakodnevne situacije za vježbu, poput hrvanja, škakljanja ili dijeljenja fotografija.

Kako povezati pristanak i alkohol?

Što je dijete starije, veća je vjerojatnost da će se susresti s drogom i alkoholom. Dr. Pal napominje da djeca često već u ranoj dobi viđaju odrasle kako piju na obiteljskim okupljanjima. Zato predlaže da se s osnovnim informacijama o opojnim sredstvima krene u osnovnoj školi, a da razgovori postanu izravniji u pretpubertetu.

"To djeci daje potreban rječnik prije nego što zabave i spojevi stvore kompliciranije situacije", kaže dr. Pal. Ona smatra da će sin vjerojatnije tražiti pomoć i donositi dobre odluke što je roditelj otvoreniji za razgovor o tim temama.

Za djecu od 6 do 9 godina dr. Pal predlaže jednostavne poruke, poput: "Alkohol i droga mogu otežati bistro razmišljanje. Ako netko izgleda zbunjeno ili mu nije dobro, potraži odraslu osobu kojoj vjeruješ."

Za djecu stariju od 10 godina ističe važnost poruke da konzumacija alkohola nikada ne čini osobu odgovornom za napad, niti opravdava nanošenje štete drugome. Savjetuje da im se kaže: "Netko tko spava, tko je u nesvijesti ili previše pod utjecajem da bi razumio i birao, ne može dati pristanak. Ako nisi siguran, stani i pričekaj dok svi ne budu trijezni i bistre glave."

Uloga promatrača: Što kad drugi krše granice

Vaš sin može odrasti u osobu koja donosi dobre odluke, ali što se događa kada vidi da se drugi ponašaju drugačije? "Načelo da se treba zauzeti za nekoga čije se granice krše može se usvajati već u školskoj dobi", kaže Jacov. "To je dob kada djeca počinju provoditi većinu dana u grupama i primjećuju kako je to prikloniti se većini ili ne."

Ako dijete od 6 do 9 godina vidi da se dvoje djece hrva i jedno zatraži da prestanu, Jacov savjetuje da mu roditelj kaže: "Kada netko kaže stani, možemo pomoći da to zaista prestane. Ponekad možemo sami reći drugome da stane, a ponekad je bolje pozvati odraslu osobu."

Za djecu stariju od 10 godina predlaže sljedeći pristup: "Ako si na zabavi i vidiš da netko odvodi osobu koja je jako pijana, ne moraš biti siguran da se događa nešto loše da bi reagirao. Možeš provjeriti je li ta osoba dobro, pozvati prijatelja ili izmisliti izliku da je izvučeš iz situacije. Radije stvori neugodnu situaciju nego da ignoriraš nešto opasno."

Jacov zaključuje da je važno priznati da suprotstavljanje može biti neugodno: "Ako se o tome razgovara unaprijed, dječaci se mogu pripremiti na stvarnost u kojoj ispravan postupak nije uvijek i ugodan. Ponekad to znači podnijeti neodobravanje ili ostati neshvaćen."