OSTAVLJANJE djeteta u jaslicama ili vrtiću često je stresno i za djecu i za roditelje. Prizor je mnogima poznat: odgojiteljica čeka, vi kasnite na posao, a dijete vam se čvrsto drži za nogu i odbija vas pustiti. Rješenje za lakše rastanke leži u kratkoj i predvidljivoj rutini, piše Parents Together.

Iste riječi

Ako djetetu neprestano pokušavate objasniti zašto morate otići, rastanak se samo produljuje, a djetetova nesigurnost raste. Terapeuti savjetuju suprotan pristup -  kratka i uvijek ista rečenica čini odlazak predvidljivim, a upravo predvidljivost djeci pruža osjećaj sigurnosti.

Takav scenarij za djecu vrtićke dobi osmišljen je da se ponavlja. Važno je osmisliti vlastitu verziju i svakog jutra koristiti iste riječi i geste, istim redoslijedom. Uz dovoljno vremena i strpljenja, ova rutina trebala bi ublažiti djetetovu tjeskobu zbog odvajanja.

Uspostavite rutinu za rastanak

Roditelj se može spustiti na djetetovu razinu i reći: "Siguran si. Teta se brine o tebi. Ja se uvijek vratim". Kada dijete protestira i traži da ostanete, važno je potvrditi njegove osjećaje, ali i ostati dosljedan. Odgovor može biti: "Znam da je teško. I ti ćeš meni nedostajati. Idem na posao i vratit ću se po tebe nakon užine".

Nakon toga slijedi kratka, uvijek ista rutina pozdrava. To može biti ljubljenje dlanova kako bi dijete "sačuvalo" poljupce za kasnije, pjevanje posebne pjesmice, tajno rukovanje ili davanje malog zadatka poput "Odnesi svoju bočicu na mjesto" ili "Predaj ovo teti".

Čim rutina završi, ključno je predati dijete odgojiteljici i otići bez oklijevanja. Iako se roditeljima to može činiti teško, produljeni rastanci ne pokazuju suosjećanje, već samo otežavaju proces i djetetu i vama. Ako osjećate potrebu, isplačite se kasnije u autu. U trenutku odlaska, dijete treba osjetiti vaše povjerenje da ga ostavljate na sigurnom mjestu.