PITATE se kako potaknuti djecu da vam ispričaju detalje o svom danu u školi? Mnogi roditelji na klasično pitanje "Kako je bilo?" dobivaju samo kratke i neinformativne odgovore. No, uz pravi pristup djeca će se lakše otvoriti i podijeliti svoja iskustva, od onih dobrih do manje ugodnih. Specifična pitanja, dijeljenje vlastitih doživljaja i davanje prostora djetetu da se opusti nakon škole samo su neke od metoda koje stručnjaci preporučuju kako bi razgovor bio uspješniji, piše Parents.com.

Jedan od razloga zašto djeca ne odgovaraju na općenita pitanja jest taj što se jednostavno ne mogu sjetiti svih detalja nakon dugog dana. Škola je za njih cijeli jedan svijet izvan obiteljskog doma, gdje uče, sklapaju prijateljstva i rastu kao osobe. Iako je važno da kroz to prolaze sami, roditelji prirodno žele znati što se događa dok nisu s njima. Zato je korisno imati plan kako pristupiti djetetu da se osjeća ugodno i podijeli detalje.

Pitajte konkretno, a ne općenito

Vaša pitanja trebaju biti što konkretnija, savjetuje licencirana klinička psihologinja dr. Dana Basu. Općenito pitanje poput "Kako je bilo?" djetetov mozak može preopteretiti pa se jednostavno zablokira. S druge strane, pitanja o određenim aktivnostima ili osjećajima mogu znatno pomoći.

"Svojoj djeci postavljam specifična pitanja o školskom danu jer im to usmjerava pažnju na točno određene trenutke", kaže dr. Basu i dodaje kako je primijetila da se tako lakše prisjete priča i događaja koje žele podijeliti.

Za predškolce i mlađe osnovnoškolce možete pokušati s pitanjima poput: S kim si se igrao/igrala na velikom odmoru? Što ste radili na tjelesnom? Kome je danas u školi bilo teško? Oko čega ti je danas trebala pomoć i tko ti je pomogao? Što ti je bio najdraži dio dana?

Za stariju djecu pitanja mogu biti: S kim si radio/radila u paru na pokusu iz prirode ili kemije? Što je bilo najsmješnije što se danas dogodilo? S kim si se družio/družila za vrijeme ručka? Tko ti je ove godine najdraži, a tko najmanje drag nastavnik? Mogu li ti danas ikako pomoći ili te podržati u nečemu?

Započnite razgovor vlastitim primjerom

Djeca će se lakše otvoriti ako to prvi učinite vi, objašnjava Elizabeth Manly, bivša učiteljica razredne nastave. Ona predlaže da neobavezno započnete razgovor tako što ćete im ispričati svoj dan. Detalji su važni - slobodno recite da ste zaboravili popiti kavu ili da vam je pukla omiljena kemijska olovka.

"Što im više govorite, to će bolje razumjeti kako se uopće priča o danu. Mlađa djeca često ne znaju kako to učiniti. Zaboravljamo da je i to vještina koju treba naučiti", ističe Manly. Kad dođe red da vi pitate dijete o njegovom danu, Manly se slaže s dr. Basu da trebate biti što konkretniji.

"Pitajte ih što su jeli za užinu, s kim su se igrali i koju su priču čitali. Općenito pitanje 'Kako je bilo u školi?' ponekad je prevelik zalogaj za malu djecu. Jednostavno ne znaju odakle početi. Ako ih pitate što su radili u dvorani, odgovor znaju odmah."

Prvo se povežite, a tek onda pitajte

Elle Kwan iz organizacije Hand in Hand Parenting ima pomalo drukčiji pristup. "Moj je savjet - ne pitajte ništa. Barem ne odmah", kaže ona. Iako se to može činiti suprotno roditeljskim instinktima, šutnja u trenutku kad dijete tek uđe u kuću ima smisla.

"Škola može biti naporna, čak i kad sve ide dobro", objašnjava Kwan. "Djeca čuju, vide i rade toliko novih stvari, i to bez vas. Kada se vrate kući, žele osjetiti toplinu, sigurnost i znati da vam je drago što su se vratila."

Umjesto da odmah krenete s ispitivanjem, Kwan predlaže da se prvo povežete. Zagrlite ih ili im dajte "peticu". Ako su raspoloženi, šalite se s njima ili se utrkujte do kuće. Učinite bilo što što će im pomoći da se osjećaju sigurno i opušteno. Tek kad se smire, možete početi s pitanjima, ali polako i nježno.

Koristite pitanja koja potiču razgovor

Daniela Wolfe, socijalna radnica s 25 godina iskustva u srednjim školama, dobro zna koliko je teško dobiti informacije od tinejdžera. "Kladim se da ćete na pitanje 'Kako je bilo?' od gotovo svakog djeteta dobiti odgovor 'Dobro'", kaže Wolfe. "Iako se čini da je sve u redu, taj odgovor vam zapravo ne govori ništa i tu razgovor staje."

Zato Wolfe savjetuje korištenje otvorenih pitanja, pogotovo ako želite sadržajnije odgovore. Pokušajte s pitanjima poput: "Što te danas nasmijalo?" ili "Zbog čega si bio tužan?". Na ta pitanja gledajte kao na početak razgovora, a ne kao na ispitivanje. Cilj je da se priča prirodno nastavi.

Razgovarajte bez izravnog kontakta očima

Možda zvuči neobično, ali razgovor o školskom danu bez gledanja u oči može pomoći djetetu da se opusti. Varda Meyers Epstein, savjetnica za roditelje, kaže da to smanjuje društveni pritisak, što je posebno korisno za sramežljivu djecu. "Moj omiljeni trik je izbjegavanje kontakta očima", otkriva Epstein. "Zbog izravnog pogleda djeca se mogu osjećati kao da su pod povećalom, pa se zatvore."

U praksi to znači da razgovor možete započeti dok ste im okrenuti leđima, primjerice dok perete suđe, a oni sjede za stolom. Možete razgovarati i dok hodate jedno pored drugog ili se vozite u autu. Neka djeca će se iz istog razloga lakše otvoriti i putem poruka.

Pretvorite razgovor u obiteljsku igru

Grace Poole, bivša bihevioralna tehničarka, preporučuje zabavnu igru kao poticaj za razgovor: "Svi za stolom kažu svoj vrhunac dana, odnosno najbolji trenutak, zatim pad dana, što je najgori trenutak, i na kraju bilo što zanimljivo ili nasumično što žele spomenuti."

U igri sudjeluju svi, i roditelji i djeca. Razgovori često traju dugo nakon što igra završi, a redovito igranje stvara naviku dijeljenja intimnijih osjećaja. "Ako djeca vide da ste i vi iskreni i ranjivi, shvatit će da poanta nije samo u tome da oni pričaju, nego da se cijela obitelj bolje razumije", zaključuje Poole.

Kada potražiti stručnu pomoć?

Ako sumnjate da se vaše dijete muči s nečim u školi, ne morate se s time nositi sami. Razgovarajte s učiteljima, školskim psihologom ili pedijatrom, osobito ako primijetite da je dijete potišteno, nesretno ili ima problema s izvršavanjem školskih obaveza. Svako dijete zaslužuje da se njegovi osjećaji čuju i uvaže, a nekima je potrebna dodatna pomoć da bi do toga došli.