Kako se nositi s djetetovim frustracijama i odgovaranjem?

Kako se nositi s djetetovim frustracijama i odgovaranjem?

Foto:123rf

KADA dijete dođe u dob da prvi put ispolji svoju reakciju na roditeljev čin ili riječi, to je samo početak onoga što neminovno slijedi kod svakog djeteta i svake obitelji.

Odgovaranje, prkos, emocionalne uvrede, nepoštivanje autoriteta - svaki roditelji čije je dijete starije od 5,6,7 godina... zna o čemu govorimo.

"Svaki je roditelj ta prva dječja odgovaranja primio zbunjeno, ali s vremenom, u roditeljima se također počinje stvarati otpor. Rekli bismo: "Normalno. Neće meni dijete provoditi svoju volju kad god poželi". I tako roditelji djeci počinju vraćati istom mjerom, u začarani krug nepoštivanja ni s jedne ni s druge strane. A može, doista može biti drugačije", zaključila je u članku na ovu temu Sharon Silver, i lijepo objasnila svoje stavove.

"Prvo, dopustite mi da kažem da ja čvrsto vjerujem kako roditelji ne bi smjeli niti trebali trpjeti nepoštivanje i emocionalne grubosti od svoga djeteta, ma koliko god ono ljuto bilo. Kada se to dogodi, u tom trenutku, roditelj osjeća kao da postoji samo jedna stvar koju može napraviti da se to zaustavi. Trpljenje ili - kaznom. Ali, ni jedan ni drugi način nisu dobri i neće riješiti problem.

<<<Primjenite ova 3 jednostavna pravila da vam dijete postane magnet za uspjeh<<<



Postoji drugi način da se zaustavi nepristojno, grubo i uvredljivo ponašanje i da dijete pritom svašta dobroga nauči.

Sjećate li se kada je bebin plač bio njen jedini oblik komunikacije? Ponašanje bez poštivanja druge strane također je samo to, oblik komunikacije. Verbalno nepoštivanje i nepristojne riječi samo su izraz osjećaja koji se nisu mogli do tada izbaciti na neki drugi način, a osjećaje moramo otpustiti jer ćemo inače "puknuti".

Kada dijete vrišti strašne stvari, kod svakoga izaziva osjećaj da mora uzvratiti. Da se mora osvetiti, jer i roditelj na kojeg dijete podigne glas, automatski počinje otpuštati svoje osjećaje, one koji su se sada nagomilali, uglavnom vikanjem, povišenim tonovima, grubim riječima - "Što ti misliš tko si ti da mi tako odgovaraš", i jako je često posljedica toga kazna za dijete. Za dijete koje je u tom trenutku ispoljilo svoje osjećaje.

Vraćanje istom mjerom i kažnjavanje takvog ponašanja vi svom djetetu niste dali nikakav odgovor - vaša reakcija nikako nije popravila djetetov osjećaj u tom trenutku. samo ga je još više pogoršala, a trenutno mu je zabranjeno ispoljiti ih opet. Dijete je samo sve više zbunjeno, frustrirano, a vi im svojim primjerom dajete povoda da se prema vama sve češće iskaljuju. Začarani krug koji mori mnoge obitelji i usput ih prilično devastira.

Uvijek postoji bolji način. Ali, prvo morate shvatiti ovo: Dijete često nije do kraja svjesno od kud sva ta silina emocija. Ljutnja je za njih jednak misterij kao i vama, i oni se te siline jako često plaše, a svojim vikanjem odagnavaju taj strah. Ali, to je ujedno i njihov vapaj za pomoć. Vapaj koji kaže: "Ne znam kako se nositi s tim, molim vas pomozite mi!".

Djeca odrastaju i roditelji moraju znati da djeca kroz ovakve situacije pokazuju koliko odrastaju. Intenzivni osjećaji sastavni su dio tog procesa odrastanja i traženja te ako će oni svoje intenzivne osjećaje morati gutati do točke lomljenja ili neće znati drugačije ih ispoljiti, među djecom i roditeljima nastat će nepremostiv emocionalni rat.

Zamislite dijete i roditelja povezane užetom svaki u svojoj ruci. Kada roditelj potegne jedan kraj, potiče val koji povuče dijete pa ono automatski povlači u svom smjeru. Tako nastaje emocionalni rat. Zamka koja u odgoju može biti kobna za kvalitetan odnos i najviše, kvalitetan karakter djeteta, budućeg čovjeka.

Kako zaobići zamku zauvijek, od malih nogu?

Kada dijete povuče uže, vi ga kao roditelj samo pustite. Ne potežite dalje. Ali ostanite čvrsti tu gdje jeste. To je ključna prekretnica. Samo se ugasite na trenutak.

Dijete će u početku nastaviti sa svojim odgovorima, traženjima, čak i uvredama, a vi se samo isključite. Tek kada dijete svoju ljutnju počne usmjeravati u prave stvari, u izvore svojih pravih frustracija, a potom i rješavanje svojih problema razgovorom, tada ste na dobrom putu da se takve stvari više ne ponavljaju.

To nije lak proces. Pogotovo ako je dijete već starije, već naviklo na uzajamne frustracije, ali morate znati da proces odrastanja djeteta traje jako dugo, godinama, ponekad do kraja života, pa ako želite živjeti sa svojim djetetom i biti mu stup u njegovom odrastanju, okanite se užeta i ne uzvraćajte svojoj djeci "istom mjerom". Tako će samo naučiti biti još gori, voditi se osvetom. Nešto što baš ne želite da bude dio vaše obitelji, zar ne? 

Omogućite djeci da na miran, stabilan način shvate svoje odrastanje i odrastu u dobre ljude. Ljude koji će se znati nositi sa svime što će im život tek prirediti.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara