Mame obično više griješe kad je riječ o discipliniranju djece

Mame obično više griješe kad je riječ o discipliniranju djece

Foto: 123rf

DISCIPLINIRATE li svoje dijete? Mislite li da je disciplina važna ili pak smatrate da ih premalo discipliiarate? Da ponekad jednostavno niste strogi i dosljedni u tome, a opet, kada ih disciplinirate, pošaljete u kaznu ili samo glasno zagrmite, osjećate li žaljenje?

Mame su poznate kao one koji imaju blažu ruku od očeva, pri čemu ne mislimo na ruku koja tuče, već ruku koja vodi djecu kroz život. Zato su mame podložnije lošijem ponašanju svoje djece, jer oni jednostavno znaju da će mama uvijek prije popustiti. No, činite li im tako dobro? Puštate, razumijete, a onda s vremena na vrijeme jednostavno planete. Leži li tu najveći problem vaše nedosljednosti i uopće discipliniranja vlastitog djeteta?

O toj je temi nedavno pisao psiholog Ross Greene, pokušavajući pronaći najčešće greške koje rade mame, u želji da odgoje dobro dijete.

1. Ne disciplinirajte ih zbog njihovog normalnog ponašanja

Djeca su djeca i oni jednostavno moraju često povisiti ton, zacviliti, baciti nešto, raditi buku s onime što rade ili onime što im je na pameti. Mame to često živcira pa počinju sve više diciplinirati svoje dijete, upravo zbog takvog ponašanja, a samo se rijetko sjete da je upravo takvo ponašanje posve primjereno njihovoj dobi. S vašim povišenim tonovima dijete neće naučiti biti tiše i mirnije, neće naučiti da se mora upristojiti, zaboravit će to već nakon nekoliko sekundi i zato promislite - je li to zaista pravi razlog za discipliniranje? Ili postoji bolji način da naučite dijete gdje može, a gdje baš i ne, biti glasno.

2. Djeca stalno viču i vrište, od koga su to naučili?

Ako ste vi jedna od onih mama koja svoje naputke djeci daje povišenim tonom, samo zato što djeca nisu na metar od vas, ne mislite li onda da je normalno da to rade i djeca? Budite im primjer, pozovite ih k sebi ili odite do njih, jer dok ćete god vi biti ta koja će s djecom razgovarati glasno, logično je da i djeca budu glasna. Sve dok ih ne naučite da "Mamaaaaaaa" s druge strane kuće neće polučiti time da se odazovete, djeca će vikati, a kada shvate da ih ignorirate, s vremenom će doći do vas i normalnim tonom reći što žele. Sve do tada vikanje će svima vama uzrokovati frustracije i stres.

3. Koliko ste dosljedni?

Kada se počnu događati situacije koje će danas biti dopuštene, a sutra ne, djeca neće znati kako se ponašati. Možete im vi dirigirati jedno te iste lekcije, ali ako ih se sami ne pridržavate, nemojte ni očekivati da će ih djeca slušati. Mnoge mame rade baš tu istu grešku, i ona najčešće ne ovisi o tome što je dijete napravilo ili nije napravilo, već o tome kako se mama u određenom trenutku osjećala i koliko su joj zapravo smetale te neke dječje radnje. Rekli bismo da sve ovisi o tome koliko mama u datom trenutku ima živaca, koliko je strpljiva ili koliko joj se da nešto napraviti. Ali ako ćete jedan dan vi pokupiti igračke, a drugi dan inzistirati da to naprave djeca, znajte da će se oni svim silama potruditi da izbjegnu taj posao i da igračke umjesto njih pospremite vi. Znajte da su djeca mudra i da im zato treba dosljednost da shvate kako neke stvari jednostavno moraju raditi/ne raditi oni.

4. Svako dijete treba individualan pristup - čak i u discipliniranju

Ne čak, nego posebno u discipliniranju. Ne zato da se svakom djetetu individualno podilazi, već zato što svako dijete drugačije reagira na sve pa tako i na discipliniranje. Zato ako imate više od jednog djeteta nikada nemojte pribjegavati istim grupnim kaznama, jer će vam takva metoda sigurno donijeti još više frustracija. Neko će dijete na vaš strog pogled možda odmah poslušati, a drugo tek onda "poluditi" i zato je važno znati kako najbolje pristupiti svakom djetetu ponaosob.

5. Mislite li da je discipliniranje istovjetno kazni?

Velika je razlika između jednog i drugog pojma, jer discipliniranje značu učiti dijete samokontroli, granicama i normama ponašanja, dok se kažnjavanjem fokusirate samo na ono što je dijete napravilo krivo i loše. S kaznom dijete kažnjavate, ali ne učite - frustracija koji dijete osjeća zbog kazne prevelika je da bi ih nešto trajno naučila. Tome služi discipliniranje, a mnogi roditelji jako često ne znaju razlučiti kada je vrijeme za jedno, a kada za drugo.

Međutim, dobra je vijest da čak i roditelji mogu naučiti štošta na svojim greškama. Da nauče biti strpljiviji kada su u pitanju dječje (re)akcije specifične za dječju dobu, da nauče razliku između discipline i kazne i najvažnije - da nauče biti dosljedni i da zbog toga prestanu žaliti. Jer baš vas taj osjećaj kada vam je žao djeteta, najviše koči u tome da ga naučite dobrim životnim lekcijama. Nije li vam stoga žao što zbog svoje popustljivosti odbijate učiniti toliko dobroga za vaše dijete?

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara