IAKO se rođenje djeteta smatra jednim od najsretnijih životnih trenutaka, mnogim roditeljima to razdoblje otežava postporođajna depresija (PPD). Riječ je o obliku teške depresije koji se javlja nakon poroda i može utjecati na sposobnost brige o sebi i djetetu. Smatra se da razvoju ovog stanja pridonosi kombinacija hormonalnih promjena, genetike, stresa i manjka podrške okoline, piše Health.com.

Mogući uzroci

Točan uzrok postporođajne depresije još nije u potpunosti razjašnjen, ali nekoliko teorija ukazuje na moguće okidače. Među njima su hormonalne promjene, stres i genetski faktori.

Tijekom trudnoće razine estrogena i progesterona su visoke, a nakon poroda naglo padaju. Pretpostavlja se da ta iznenadna promjena kod nekih osoba može potaknuti depresiju. Uz to, dolazak djeteta velika je životna promjena i izvor stresa. Manjak sna, promjena identiteta, nedostatak podrške i golema odgovornost za novorođenče stresori su koji, u kombinaciji s hormonalnim promjenama, mogu pridonijeti razvoju PPD-a, osobito kod osoba s genetskom sklonošću takvim reakcijama.

Nakon poroda mogu se promijeniti i razine hormona štitnjače. Ako tijelo ne proizvodi dovoljno tih hormona, mogu se javiti simptomi koji nalikuju depresiji. Ti simptomi često ostanu neprepoznati, pa je važno zatražiti od liječnika provjeru funkcije štitnjače. Neravnoteža hormona štitnjače obično se može regulirati lijekovima.

Je li postporođajna depresija nasljedna?

Ne postoji jedan gen koji bi bio izravno odgovoran za postporođajnu depresiju, a znanstvenici i dalje istražuju njezinu genetsku pozadinu. Ipak, osobe koje u obitelji imaju povijest mentalnih poremećaja izložene su većem riziku od razvoja PPD-a. To se može povezati s genetikom, ali i s okolišnim čimbenicima iz djetinjstva te nedostatkom obiteljske podrške nakon poroda.

Čimbenici koji povećavaju rizik

Neke su osobe podložnije razvoju postporođajne depresije od drugih. Rizik je značajno veći kod osoba koje imaju osobnu ili obiteljsku povijest psihijatrijskih poremećaja, poput anksioznosti ili depresije. Veće šanse za PPD imaju i osobe koje su preživjele seksualno zlostavljanje, kao i one s izraženim predmenstrualnim sindromom (PMS). Čak i osjećaj nezadovoljstva zbog djetetova spola može biti jedan od faktora.

Rizik povećavaju i medicinske okolnosti. To uključuje zdravstvene probleme tijekom trudnoće, poput boravka u bolnici ili visokorizične trudnoće. Traumatičan porod, koji obuhvaća hitan carski rez, prolaps pupkovine ili pojavu mekonija, također povećava vjerojatnost za PPD. Nakon poroda, rizik mogu povećati i rođenje nedonoščeta ili djeteta s niskom porođajnom težinom.

Jedan od najsnažnijih faktora je nedostatak socijalne podrške partnera, obitelji, prijatelja ili šire zajednice. Roditelji koji su izolirani imaju znatno veće izglede za razvoj PPD-a. Rizik je povišen i kod samohranih roditelja, osoba u nestabilnim vezama, onih izloženih obiteljskom nasilju te osoba mlađih od 25 godina.

Na vjerojatnost razvoja PPD-a mogu utjecati i životni stil te specifični izazovi roditeljstva. Iako loša prehrana i manjak tjelovježbe sami po sebi ne uzrokuju depresiju, mogu joj pridonijeti, kao i ekstremni manjak sna ili nedostatak vitamina B6.

Dodatni stresori mogu biti financijski problemi, nesigurni stambeni uvjeti, neplanirana trudnoća, zlouporaba alkohola ili droga te značajan stres tijekom trudnoće, poput bolesti ili smrti bliske osobe. Poteškoće s dojenjem, briga za dijete s kolikama ili posebnim medicinskim potrebama te snalaženje u ulozi roditelja po prvi put također se ubrajaju u važne faktore rizika.