LAURA Worsley i njen suprug Dave, bračni par iz Kenilwortha, godinama su pokušavali dobiti dijete. Nažalost, Laurinih jedanaest trudnoća je završilo spontanim pobačajem u prvom tromjesečju, a uz to je izgubila i dva dječaka, Gracesona i Lea, u 17. i 20. tjednu.

Prvi pobačaj dogodio se 2008. godine, a kada se dogodio i treći znali su da nešto nije u redu. Iako su im liječnici savjetovali da nastave pokušavati, nakon četvrtog pobačaja upućeni su na preglede kod profesorice Siobhan Quenby u Sveučilišnu bolnicu u Coventryju.

Ubrzo su otkrili da Laura boluje od antifosfolipidnog sindroma, stanja koje utječe na povećan rizik od izazivanja pobačaja. Osim toga, suočili su se s još jednom dijagnozom. Laura ima histiocitični intervilozitis - koji prisiljava tijelo na borbu protiv trudnoće.

"Sudjelovali smo u ispitivanjima, obavili sve testove i isprobali različite lijekove, nadajući se da će nešto upaliti", ispričala je Laura za BBC te je priznala kako je majčinstvo bilo njena jedina želja.

"Ako ne mogu imati bebu, ne vidim smisao života", bila je jedna od misli koje su joj često prolazile kroz glavu.

Iako su u jednom trenu željeli odustati, uz pomoć profesorice Quenby i njenog tima te uz korištenje steroida i lijekova za poboljšanje sluznice Laurine utrobe, odvažili su se na još jedan pokušaj.

"Nisam bila sigurna hoću li ponovno pokušati. No profesorica Quenby je rekla da je već uspješno pomogla mnogim ženama... Pomislila sam da ako postoji nada moram ponovno pokušati. Razgovarala sam s Daveom o tome i on je isto mislio", prisjetila se Laura trenutaka prije nego je donijela konačnu odluku.

Kako kaže, obećala je samoj sebi da je to posljednji pokušaj.

Nedugo nakon toga Laura je zatrudnjela 14. put i na kraju carskim rezom rodila djevojčicu Ivy koja je težila svega 770 grama.

"Dave ju je prvi vidio. Pokazao mi je njenu fotografiju kada sam se probudila", ispričala je ponosna mama koja je svoju djevojčicu prvi put u naručje primila tri dana nakon njenog rođenja.

Čak i profesorici Quenby je cijela ova priča osobito prirasla srcu, a za BBC je priznala kako je Ivy posjetila na odjelu tek nakon dva mjeseca.

"Bila sam oduševljena što je ovdje, ali jednostavno nisam mogla podnijeti da je vidim dok nisam bila potpuno sigurna da je sve u redu. Zamolila bih medicinske sestre da je posjete umjesto mene, ali ja sam bila previše uplašena", ispričala je liječnica.

Nakon 11 tjedana provedenih u bolnici Ivy je puštena kući. Danas je ona devetomjesečna djevojčica koja je pravi primjer da se čuda događaju.

"Gledam je i razmišljam o tome kako se čuda zbilja događaju. Čitala sam o čudima drugih ljudi, a sada imam svoje", zaključila je ponosna mama.