JORRIE Varney majka je dvoje djece koja je za portal Scary Mommy podijelila svoju priču o tome zašto njezina djeca imaju točno vrijeme odlaska na spavanje. Iako je, objašnjava, okolina često osuđuje jer je po njihovom mišljenju stroga i nerazumna, ona se ne slaže s tim. Upravo suprotno, smatra da radi najbolje za svoju djecu. Njezinu ispovijest prenosimo u nastavku.

''Pitajte bilo kojeg roditelja što misli o vremenu odlaska njihovog djeteta na spavanje i najvjerojatnije ćete čuti priče o tantrumima, drami, plakanju - zato što je vrijeme spavanja gotovo uvijek problem. Ako ste jedan od sretnih roditelja čije dijete bez problema ide u krevet, ostaje u krevetu i zaspi bez imalo drame, ne možemo biti prijatelji.

Dobro, samo se šalim, još uvijek možemo biti prijatelji, samo mi nemojte pričati o svojoj divnoj djeci. Mi ostali provodimo vrijeme u borbi jer djeci treba san i, iskreno, nemamo drugog izbora. Vrijeme spavanja je neizbježno. Svojoj djeci moram samo 23 puta reći laku noć, budite tiho i spavajte. I jedno od njih svejedno neprestano ustaje iz kreveta i odlazi po čašu vode ili želi 'samo još ovo'.

Trebam vremena i za sebe

Ne, nema više samo ovo. Vrijeme je za spavanje i mama treba da zatvorite oči i zaspite dok nije potpuno izgubila zdrav razum. Jer, budimo iskreni, njihovo spavanje moj je odmor. Malo predaha prije nego što sljedeći dan opet započne kaos. Onih nekoliko sati bez djece je moje vrijeme kada ću razgovarati sa suprugom (ili ne razgovarati s njim), surfati po internetu ili ništa ne raditi, već samo uživati u tišini. I zato moja djeca imaju strogo određeno vrijeme odlaska u krevet.

Neki bi mogli reći da je ovo rano za spavanje jer su moja djeca u krevetu od 19:30 sati, kada već listamo knjige i pričamo. Kad dođe 20 sati, gasim svjetla i ne želim čuti nikakve glasove do jutra. Ako im treba piće, bolje je da to riješe do 19:59. Bude li to tako uvijek? Naravno da ne. Ali to je još jedan razlog više da započnemo rutinu s odlaskom u krevet rano i držimo se strogih pravila.

Što kasnije započnemo svoju rutinu, to će biti više drame. Nema nikakve koristi od toga da mi djeca ostanu budna do kasno. Pokušala sam. Sljedećeg dana neće spavati dulje - još uvijek ustaju s prvim zrakama sunca. I onda su umorni, nerazumni, nervozni... Trebate to samo jednom doživjeti da biste znali o čemu govorim. To je pakao.

Ne mislim da sam zbog toga nerazumna

Nisam nerazumna, stroga ni manje fleksibilna s ovim strogim pravilima za spavanje - postoje određeni događaji zbog kojih će kasnije ići u krevet, to shvaćam. Ali ako govorimo o našoj normalnoj rutini, onda da, na spavanje se ide rano.

Ako se vaša djeca sama zabavljaju i igraju te kasnije bez problema odlaze u krevet kada osjete da su umorna, to je uistinu odlično. Roditeljstvo se uči u hodu i uvijek radimo ono što mislimo da je najbolje za našu obitelj.

Moja djeca moraju spavati i meni je potrebno da ne budu budna kako bih mogla živjeti svoj život u miru barem nekoliko sati dnevno. Stalna vrišteća i neprestana pitanja dovoljna su da svaku ženu, pa tako i mene, dovedu do ludila. Nakon 18 sati moje oko počinje trzati kad god netko kaže riječ mama. Trebam vrijeme za spavanje isto koliko i oni. Ja ću im dati večeru, nahraniti ih, oprati i pospremiti u krevet čim budem mogla jer sutra će doći prije nego što mislimo'', napisala je.